Nevjerojatno koliko se cijeli svijet može dogoditi dok si zaključan u četiri zida. Promjene u raspoloženju, željama, interesima, apetitima počinju se događati kao protiv vaše volje. Zapravo, promjenjivo je i s voljom. U jednom trenutku kao da vladate situacijom, a onda vam samo raspoloženje splasne. Sedam dana sam toliko uživala u izolaciji da sam mislila da ću to moći još mjesec dana. Napokon su na red došle sve te knjige, čuveni podcasti, serije, filmovi, kreativni pothvati. A onda mi se dogodila spora nedjelja i ta misao je bila dovoljna da pokrene nedostajanja.
Za prethodni vikend imali smo rezerviran smještaj i planiranu avanturu na Divčibarama. Avantura se dogodila, samo bez mene. Opravdano odsutna. U Bačkoj Topoli održana je Sarmijada. Iako više ne jedem klasičnu sarmu s mesom, obožavam ovakve manifestacije i baš mi je bilo žao. Održano je i obiteljsko druženje, naravno bez mene…
Filmska destinacija
Kada padnem s raspoloženjem, volim se družiti s filmovima. Nekad se trudim to učiniti što lakšim i bezbrižnijim, ponekad mi teže zanimljive teme. Kako kada. Došao je red na film Minamata s kojim sam dobila jedno veliko putovanje.
Minamata je strašna istinita priča Andrewa Levitasa koji je svoj scenarij zasnovao na istoimenoj knjizi Aileen Mioko Smith i poznatog fotoreportera W. Eugenea Smitha, koji je, između ostalog, dokumentirao učinke trovanja živom na stanovnike japanskog priobalnog naselja Minamata 1971. godine. Film je premijerno prikazan na festivalu u Berlinu u veljači prošle godine, a privukao je pažnju i zbog glavne uloge koju tumači Johnny Depp koji je dio svojih scena snimio u Beogradu. Osim u Srbiji, za film su korištene lokacije u Crnoj Gori i Japanu.
Poznati fotoreporter W. Eugene Smith umirovio se nakon Drugog svjetskog rata i aktivnosti na ratištima, te rasprodao svoju opremu. No, od pasionirane Japanke Aileen saznaje za trovanje stanovnika ribarskog sela Minamata i prihvaća mogućnost otkrivanja razornih posljedica korporativne politike te suučesništva policije i vlasti. Eugene i Aileen odlaze u Japan kako bi zabilježili patnju stanovnika jednog ribarskog sela uzrokovanu Minamatinom bolešću, trovanjem živom. Njihove vode i ribe svjesno je zagađivala kompanija Chisso Chemicals. Jedna od najpoznatijih fotografija u povijesti fotoreportaže, Tomoko u kadi, nastala je u ovoj zajedničkoj borbi za opće dobro.
Velike tragedije malih ljudi
Ovaj film nosi snažnu emotivnu notu, jer prenosi strašnu tragediju malog čovjeka koji je bespomoćan prema korporativnim moćnicima koji na sve načine izbjegavaju odgovornost. Trovanje ljudi na ovom mjestu dobilo je svoj medicinski izraz Minamata sindrom, koji se odlikuje slabošću mišića i problemima s osjetilima i govorom, te teškim deformitetima fetusa. Iskreno, prije filma nisam čula za Minamatu, Minamata sindrom i cijelu ovu ekološku katastrofu. Zapravo, ovo je puno više od ekološke katastrofe.
Minamata je grad koji se nalazi u prefekturi Kumamoto u Japanu. Nalazi se na zapadnoj obali Kyūshūa i nasuprot otočja Amakusa. Grad ima oko 25 tisuća stanovnika. Nažalost, poznat je po Minamatinoj bolesti, ali u posljednje vrijeme grad je usmjerio svoje resurse da postane uzoran ekološki grad.
Tu je i projekt Minamata Ekograd koji datira iz 1992. godine, a sastoji se od niza ekoloških ciljeva i inicijativa kojima se negativno naslijeđe grada nastoji pretvoriti u pozitivnu sadašnjost i budućnost.
Većinu mjesta vidimo kao daleka, atraktivna i primamljiva odredišta, a neke od priča koje nose su zastrašujuće i nimalo privlačne. Koliko mi kao ljudska vrsta ne pridonosimo razvoju prirode i koliko je vučemo za rep je poražavajuće. Bismo li ikada čuli za Minamatu i po čemu bi bila poznata da nije bilo Minamatinog sindroma, nikada nećemo moći saznati.
Gorana Koporan
