U Ulici Miloša Obilića broj 11, u dijelu ulice koji danas ne postoji u starom obliku, a protezao se do Mliječne tržnice, Milan Vasić je 1926. godine od grada zatražio i dobio dozvolu za gradnju jednokatne kuće s radionicom u prizemlju, na osnovu projekta čiji je autor bio poznati inženjer Julije Vali (dokumentacija se čuva u Povijesnom arhivu Subotica pod oznakom F: 47. 1694. odl. 1606/1926.). Vjerojatno tada još nitko nije slutio kako će i u ovom dijelu stare ulice nedugo potom, gledano kroz prizmu današnjeg vremena, nastati drugačije urbano lice ovog gradskog kvarta i biti izgrađeno naselje višekatnica nanizanih oko šetnice ka Dudovoj šumi, popularno nazvano Radijalac. Trideset godina kasnije (1957.) počela je izgradnja prvih (nižih) stambenih zgrada uz buduću aleju, a onda i sve viših građevina na širem području.
Ideja o bulevaru od centra grada ka parku Dudova šuma nije nastala tek s ovim višekatnicama. Takvu viziju imali su projektanti i desetljećima ranije, ali ne i novca (a možda i upornosti) za provedbu plana. I 1930. godine se o stvaranju šetnice ka šumi ponovo raspravljalo: »Potrebno je otvoriti ulicu i u pogledu uređenja i uljepšavanja grada Subotice. Ovo je prirodna linija razvića grada i osim toga što bi novim redom palača obdaren bio grad, centar grada bi se približio šumi, koja leži na periferiji grada«, predlagao je glavni gradski inženjer Kosta Petrović. Po ovom dokumentu, u planu je bila izgradnja palača uz šetnicu ka parku. Međutim, već je počela velika ekonomska kriza, a plan je iziskivao troškove eksproprijacije privatnih kuća, pa i industrijskih objekata, i nasipanje vlažnog terena. 
Nakon Drugog svjetskog rata stigli su moderni trendovi i izgradnja višekatnica.