Pred kraj crkvene godine u liturgiji slušamo Isusove riječi koje se odnose na posljednja vremena. Ljudi ne vole o tome slušati i razmišljati, jer im to budi strah i nelagodu. A kako i ne bi kada Isusove riječi nisu ni malo ugodne: »U one dane, nakon velike nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti, a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati« (Mk 13, 24-25). Isus nas želi upozoriti kako bismo se pripravili za ta vremena. Ipak, Crkva nikako ne želi nagađati kako će to izgledati, niti kada će se to dogoditi, već skrenuti ljudima pozornost na to da je budućnost svijeta jedino u Božjim rukama, a da vjernik mora trajno biti u stanju pripravnosti.
Sadašnjost je važna
U Isusovo vrijeme Židovi su bili zaokupljeni svršetkom svijeta. Očekivali su ga u skoroj budućnosti, te su u to vrijeme nastali brojni apokaliptički spisi. Govorili su o tome kako će sve završiti u vatri i pepelu, te da će Bog uspostaviti tada svoje kraljevstvo. Isus se nije nadovezivao u svome govoru na ovakva razmišljanja. On govori o Bogu koji ne želi uništiti svoja stvorenja, već ih želi mijenjati kako bi po svršetku svijeta svi bili među njegovima.
S Isusom Kristom započela su posljednja vremena za čovječanstvo, u kojima je Bog posebno na djelu, želeći snagom svoje milosti po ljudima mijenjati ovaj svijet, mijenjajući čovjeka. A to što se ima dogoditi bit će samo dovršetak onoga što je s Kristom započelo i što ljudi u njegovo ime ostvaruju u svijetu. No, čak ni mnogi kršćani to ne razumiju. Samo žele saznati kakva će biti budućnost. Pritom zaboravljaju ono što je jedino bitno, a to je sadašnjost. Trebamo živjeti za sadašnji trenutak, tada će se i u budućnosti sve posložiti, jer živeći za danas ostvarujemo zalog za buduća vremena. I Isus je cijeli svoj nauk usmjerio na sadašnjost života, jer o njoj sve ovisi.
Kako živim sadašnjost?
Ljudi se boje posljednjih vremena, boje se suda i susreta s Bogom licem u lice. To je prirodno, jer nema potpuno pravednog čovjeka. Svatko griješi i ponekad čini ono što je suprotno Kristovom nauku. Ipak, treba računati s Božjim milosrđem, ako smo se trudili slijediti Krista. Jednom prilikom, kada je upitan kada će doći Božje kraljevstvo, Isus je odgovorio: »Kraljevstvo je Božje među vama« (Lk 17,21). Dakle, kršćani sada odlučuju o tome što će biti u budućnosti. A ono što je najvažnije kada se razmišlja o spasenju, ne smijemo razmišljati samo o svome vlastitom. Kršćansko poslanje je donositi Božje kraljevstvo, naviještati Uskrsloga i širiti njegov nauk, a sve ostalo prepustiti Božjoj milosti.
Za razliku od Židova i prvih kršćana, mi danas ne želimo razmišljati o svršetku svijeta, jer nas to plaši. To se vidi i u našem načinu života. Živimo za sadašnji trenutak, ali ne kako Krist želi, nego potpuno suprotno. Ne živimo u sadašnjosti misleći na budućnost nego sve svoje napore ulažemo u sadašnji trenutak, kao da on neće proći. Budućnost o kojoj kršćanin treba razmišljati je vječnost, a ne budućnost koja je vezana za ovozemaljski život. Ne razmišljamo o vječnosti iz straha, a strah je kod mnogih opravdan, jer ne žive kao da će se nekada susresti s Bogom nego kao da će ovdje živjeti vječno. No, na ovome svijetu sve prolazi. I svijet će jednom proći. Svi ćemo jednoga dana susresti Boga, a tada ćemo položiti račun za to kako smo živjeli. Imajmo zato uvijek na umu riječi sv. Ivana od križa: »U predvečerje svog života bit ćeš pitan ljubavi«. Neka nas u svemu i uvijek vode ljubav prema Bogu i bližnjemu.
