U sklopu manifestacije Dani hrvatske knjige i riječi – Dani Balinta Vujkova, koja se održava u listopadu, ustalila se praksa prikazivanja knjiške produkcije ovdašnjih Hrvata i drugih knjiga vezanih za tu zajednicu u protekloj godini (»od Dana do Dana«). Na početku ovogodišnjeg pregleda treba iznova ukazati na jedan od izazova u praćenju knjiške produkcije, a to je još uvijek nedovoljna suradnja nakladnika i autora sa zavičajnom knjižnicom Biblioteca Croatica pri Zavodu za kulturu vojvođanskih Hrvata gdje bi oni koji »proizvode« knjige i druge publikacije na hrvatskome jeziku mogli i trebali dostaviti primjerke, što nažalost još uvijek nije praksa u cijelosti.
40 naslova
Imajući u vidu tu okolnost, od prošlih do ovogodišnjih Dana konstatirano je publiciranih ukupno 40 knjiga, s time da je jedna knjiga imala dva izdanja (roman Radio Siga Ivana Vidaka, koji je nagrađen trijenalnom nagradom ZKVH-a za najbolje prozno djelo Iso Velikanović, objavljen je u Zagrebu i Beogradu). Ako to računamo kao 41 knjigu, onda je u odnosu na prošlo isto razdoblje objavljen identičan broj naslova. Kod sumiranja u listopadu 2019. godine primjerice to je bilo za nijansu više, tj. 43 monografske publikacije, računajući i određen broj autorskih udžbenika, a rekordna je za sada još uvijek 2011. godina s čak 46 naslova. Može se zaključiti kako se produkcija posljednjih godina »vrti« na oko 40 naslova godišnje, što je lijepa brojka (prije ovoga razdoblja prosjek je bio uglavnom tridesetak), posebice u još uvijek aktualnim uvjetima koronakrize.
Porast proznih djela
Glede književnih djela, pjesnička produkcija je tradicionalno najizraženija, ovoga puta s 10 knjiga pjesama, od čega su pet zbornici i izabrane pjesme (a tu spadaju i tradicionalne produkcije – Lira naiva i Preprekovo proljeće), a drugu polovicu čine nove autorske knjige.
Kada je u pitanju proza, tu se bilježi blagi porast, ukupno osam naslova. U pitanju su dvije knjige kratkih priča, čak pet romana (dva izdanja Ivana Vidaka) i jedna knjiga drama vjerske tematike (autora Marinka Stantića). Na koncu, možemo konstatirati umanjenje dominacije poezije nad prozom, u odnosu na neke od ranijih godina.
Književnost za djecu je nešto slabija nego prijašnjih godina, sa samo jednim izdanjem (slikovnicom), koje dolazi iz Hrvatske, a tiče se s. Amadeje Pavlović koja je rodom iz Petrovaradina.
Publicistika je jaka, s lijepim brojem od sedam naslova, a primjetno je da se oni većim dijelom bave temom položaja i sudbine vojvođanskih Hrvata (po dvije knjige Zlatka Pintera i Branimira Miroslava Tomlekina te jedna Marka Kljajića).
Znanost i umjetnost
U prostoru znanosti uviđa se određena produkcijska stabilnost u odnosu na prosjek iz ranijih godina, s ukupnih 15 naslova. U području teologije objavljena su dva djela, područje etnologije, povijesti i leksikografije zastupljeno je s pet izdanja, a tu se ističe zbornik radova sa znastveno-stručnog skupa »Etnokulturni identitet Hrvata u Vojvodini: povijesni i suvremeni procesi«, koji je 2019. održan u Zagrebu i Subotici.
Književna znanost ima tri izdanja, dok u području umjetnosti imamo solidnih pet naslova, od čega nekoliko značajnih, a pokrivaju se likovna umjetnost (monografija o slikarici naive Cilika Dulić-Kasiba), glazba (petrovaradinski skladatelj Franjo Štefanović) i kazalište (Idemo li večeras u kazalište? Milovana Mikovića).
Kontinuitet uz nova imena
Sumarno promatrano, jedan dio spomenutih 40 naslova odnosi se na već poznata nam književna kretanja unutar hrvatske zajednice. Dijelom su to, naime, naslovi vezani za veće kontinuirane projekte – Izabrana djela Balinta Vujkova (Pripovi(je)tke 2), ediciju Matošev milenij (zbirka pjesama Moderato dolcissimo); nadalje knjige vezane za književne natječaje (Lira naiva, Preprekovo proljeće, Preprekova jesen), zbornici vezani za stručne skupove ili leksikografska izdanja, kao što je 15 svezak Leksikona podunavskih Hrvata – Bunjevaca i Šokaca. U području književnog stvaralaštva dominiraju već poznati autori, ali imamo i pet novih imena. Kod poezije to su Nevena Mlinko, Ivan Sokač (kojem je ovo debi na hrvatskom jeziku, iako ima već određeni broj naslova na srpskom), Darko Baštovanović i Zlatko Gorjanac, a u prostoru proze Antun Vidić, Subotičanin, koji danas živi u Mađarskoj (roman Sam i svoj).
U pregledu možemo uočiti kako nema novih nakladnika u hrvatsko-manjinskom prostoru, a knjigu Ogledi Jasne Melvinger objavio je Kulturni centar Vojvodine Miloš Crnjanski iz Novog Sada, kao pokrajinska ustanova kulture.
Knjiška produkcija je, kako vidimo, bogata i raznorodna, no znamo da kvantitet nužno nije mjerilo kvalitete. Ipak, u prethodnih godinu dana pojavila su se izdanja koja zavrjeđuju pozornost kako u području književnosti, tako i ona koja, oslanjajući se na dobre prakse suradnje s matičnom Hrvatskom, pridonose istraživanjima na polju književne, ali i drugih znanosti, prije svega povijesti i etnologije.
Časopisna perodika je također bila stabilna s osam ustaljenih publikacija (godišnjaci, revija, kalendar…) te jednom novinom (godišnjakom HNV-a Snage budućnosti koja donosi pregled nagrađenih učenika hrvatske nastave). Novine i listovi kojih ima deset, svi su izlazili i u navedenom razdoblju od tjednika, mjesečnika, tromjesečnika do godišnjaka, a teritorijalno po mjestu izlaženja – od Subotice, preko Sombora do Srijemske Mitrovice.
Davor Bašić Palković
