Osnova svake banje je, kao što i ime kaže, »banjanje«, tj. kupanje u vodi koja ima ljekovita svojstva. Osnova »prve ljekovite banje« bila je sama voda jezera Palić kao i njen mulj koji se taložio na dnu jezera. Ta svojstva vode je rano, krajem XVIII. vijeka, otkrio glavni liječnik Bač-bodroške županije. Malo više od sto godina kasnije, 1899. godine Ministarstvo unutarnjih djela proglašava kupalište Palić ljekovitom banjom, ne samo zbog ljekovitog svojstva vode i mulja nego i zbog pratećih objekata: hladne kupke, tj. kupanja u jezerskoj vodi, toplog kupatila i tretmana vodom i muljem, hotela, restorana i policijske postaje. O ovome smo već i ranije pisali, kao što smo govorili i o tome da je teritorij našeg grada nekada jedna široka bujična riječna dolina praktično dijelila na dva dijela, kao što danas jedna »željezna rijeka«, tj. željeznički kolosijeci dijele grad na dva dijela. Prilikom velikih pljuskova, kada se dva elementa (voda i željezo) »ukrste« kod mostova dolazi do velikih prometnih problema. Nekada je ta bujična rijeka, nazovimo je Vok (kako to neki dokumenti pišu) izvirala na najvišem teritoriju tadašnjeg grada, na Kelebiji, i ulijevala se u Mali Palić i punila korito velikog Palićkog jezera ljekovitom vodom. Riječica je usput protjecala kroz les (žuta zemlja) iz koje je crpjela razne ljekovite minerale. Iz toga razloga voda je bila braon-žute boje. Dvadesetak godina ranije od proglašenja banje inženjer Mihály Könyves Tóth, zadužen za visinska mjerenja terena i izradu kanalizacijskog sustava ustanovio je da je teren takve konfiguracije da sve vode teku u Palićko jezero. Zato predlaže separatni kanalizacijski sustav, odvojeno vođenje otpadne vode uz pročišćavanje i prirodnih bujičnih voda. Pretpostavimo da je njegov prijedlog usvojen. Pitanje je, ipak, kako bi sačuvali prirodne vode od sadašnjeg zagađenja: od industrijske proizvodnje. Uz to, ni zagađujuća svojstva kućanstava nisu zanemariva, prije svega zbog korištenja sredstava za pranje rublja, sudova itd. Tu je i masovno korištenje umjetnih, ali zagađujuća su i prirodna gnojiva tako da je bilo izuzetno teško sačuvati ljekovita svojstva palićke vode i mulja. Da ne mozgamo mnogo, nismo ništa od prirodnih voda uspjeli sačuvati (unatoč prvom i drugom pročistaču otpadnih voda). Praktično, voda jezera nije ni za kupanje, znači za prirodno »banjanje«.

Što je sačuvano od banje?

Malo da se vratimo u pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća. Istina, banja je izgubila bar 50% svojih korisnika, koji su zbog granice ostali u drugoj hermetički zatvorenoj državi. Voda jezera još nije bila upropaštena, i Muški i Ženski štrand su radili. S roditeljima smo odlazili na Ženski štrand, a poslije na ručak na Veliku terasu čije su obje strane radile. Radila je i slastičarna u istom objektu. Plivački klub je ljeti treninge održavao na Muškom štrandu, pored je djelovao veslački klub, a postojali su i sportski tereni Partizan. Uvjet da sve ovo dobro funkcionira bio je masovni prijevoz korisnika tramvajem poduzeća  SET koje je počelo izgradnju druge tramvajske tračnice radi bržeg i sigurnijeg prijevoza. Tramvaji su vozili sve do dva sata poslije ponoći. Poslije Drugog svjetskog rata na Paliću je počelo izvjesno investiranje: osnovan je ZOO vrt, od ostavštine Oskara Vojnića je osnovan Lovački muzej, formirana je i Bačka galerija slika, u Velikom parku izgrađana je Ljetna pozornica, građene su kabine na Muškom štrandu. Na prostoru nekadašnjeg Vermesovog sportskog centra počela je gradnja radničkih odmarališta od slabog graditeljskog materijala (npr. lesonit), koja se uopće nisu uklapala u ambijent parka i palićkih vila. Još je stajao i hotel Trščara, a postojali su i objekti parnog i blatnog kupatila. Palić je formalno izgubio status banje 1963. godine. Jezero je devet godine kasnije doživjelo ekološku katastrofu zbog neizgrađenog pročistača otpadnih voda, sanacija je trajala osam godina. Porušeni su objekti kupatila i Trščara, ali pravi »kraj prve Palićke banje« došao je nakon ukidanja tramvajskog prometa 1974. godine.

Šanse »druge Palićke banje«?

Godine 1999., 2. srpnja, u Službenom glasniku RS objavljena je uredba o utvrđivanju područja banje Palić kod Subotice. Palić nije ljekovita banja, usprkos termalnoj vodi koja je pronađena i »bijedno« iskorištena izgradnjom jednog plitkog bazenčića na Muškom štrandu. Nema prateće službe: liječnike, objekte, prostorije za terapiju itd. U bližoj okolini i s druge strane granice izgrađene su banje na bazi termalne vode. Umjesto toga, godinama se gradi »Wellnes i SPA centar«. Danas postoji divan ambijent Palića, a zar je moguće da su naši gradski čelnici u ovolikoj mjeri nesposobni da iskoriste prirodne datosti: termalnu vodu?