Demokratski savez Hrvata u Vojvodini je jedina politička stranka Hrvata u Srbiji koja od osnutka, bez obzira na cijenu, jasno govori i o zločinima nad ovdašnjim Hrvatima, za razliku od onih Hrvata koji se političkim temama bave prigodničarski i infantilno, uz nerazumljivu potporu hrvatske diplomacije u Srbiji. Utemeljeni takvim ideološkim sadržajima, dužni smo pozdraviti objavljivanje digitalne inačice narativa o zločinima nad Hrvatima u Vojvodini koji su počinjeni tijekom 1990-ih. Ista je, naime, od prije nekoliko dana, dostupna na internetskoj stranici www.zonaneodgovornosti.net, koju je pokrenuo Fond za humanitarno pravo. Riječ je o veoma rijetkoj, možda i jedinoj nevladinoj organizaciji u Srbiji koja od 1990. godine kontinuirano i objektivno bilježi, izvještava javnost i poduzima pravne korake spram jedne od najvećih tragedija koja je pogodila Hrvate u Vojvodini, napose u Srijemu, u 20. stoljeću.
Kako je navedeno u najavnim stranicama ove prevrijedne digitalne memorabilije stradanja vojvođanskih Hrvata »u razdoblju između 1991. i 1995. godine, na teritoriju Vojvodine provođena je kampanja zastrašivanja i pritisaka na hrvatsko stanovništvo, s ciljem da se ono iseli iz svojih kuća i napusti Srbiju. Ishod te kampanje, čiji se intenzitet mijenjao i dostizao vrhunce u drugoj polovini 1991. godine, od proljeća do jeseni 1992. i u ljeto 1995. godine, bilo je protjerivanje nekoliko desetina tisuća Hrvata iz Vojvodine«. Na stranicama se, činjenično utemeljeno, ističe kako su glavni zagovornici i inspiratori ove kampanje zastrašivanja i pritisaka na hrvatsko stanovništvo u Vojvodini bili Vojislav Šešelj i njegova Srpska radikalna stranka, a samo se iseljavanje Hrvata odvijalo »pod pritiskom različitih grupa bliskih radikalima, sastavljenih od lokalnog stanovništva i militantnog dijela srpskih izbjeglica iz Hrvatske, kao i pripadnika dobrovoljačkih jedinica iz Srbije koje su sudjelovale u ratovima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini«, uz znanje i prešutno odobravanje političkih struktura Srbije.
Kada je riječ o povratku protjeranih, Fond za humanitarno pravo nas podsjeća kako je Skupština Vojvodine s predsjednikom Nenadom Čankom koncem veljače 2004. godine usvojila »Deklaraciju o pozivanju na povratak svih građana koji su bili primorani napustiti Vojvodinu u razdoblju od 1990. do 2000. godine«. Ovaj poziv, međutim, nije doveo i do povratka Hrvata u Vojvodinu, jer su uslijedile druge vlasti koje nisu osigurale pretpostavke da do istoga i dođe. Naprotiv, na djelu su bile politike ignoriranja ovoga problema i snažnog nijekanja zločina nad Hrvatima u Vojvodini.
Dužni smo ponovno istaknuti kako je presuda Vojislavu Šešelju od 10 godina zatvora pred Haškim tribunalom jedina presuda koja je pred međunarodnim i domaćim sudovima izrečena za nasilno protjerivanje Hrvata iz Vojvodine. To je posljedica činjenice što politike suočavanja s prošlošću u Srbiji gotovo sve vrijeme imaju za svoje ključne sastavnice negiranje i prešućivanje zločina nad Hrvatima u Vojvodini 1990-ih. U tome je situiran i glavni razlog zašto još uvijek u Vojvodini ne postoji niti jedno mjesto memoriranja ovih zločina te zašto izostaju i prakse komemoriranja za ove nevine žrtve. Oni, pak, koji na tako što ukazuju bivaju često markirani kao neprijatelji Srbije. Činjenicu, pak, da je Vojislav Šešelj sredinom 2018. godine kupio kuću u Hrtkovcima u kojoj priređuje političke događaje smatramo stanovitim ruganjem nevinim žrtvama. DSHV se s takvim politikama suočavanja s prošlošću u Srbiji i njezinim blijedim ishodima ne miri, jer nevinost žrtava, ubijenih i protjeranih lojalnih građana Vojvodine tako što ne dopušta! Stoga i očekujemo od vladajućih struktura u Republici Srbiji da, ne samo radi europske perspektive naše države, i nevine žrtve Hrvata iz Vojvodine iz 1990-ih dobiju zasluženu zadovoljštinu.
Podsjećamo javnost u Republici Srbiji da tako što sada već kao razvijena praksa postoji kada je riječ i o srpskoj zajednici u Republici Hrvatskoj.
Tomislav Žigmanov, predsjednik