Iako se nikada nije bavio pravom, diploma Pravnog fakulteta u Zagrebu u koji je iz rodne Subotice otišao s osamnaest godina, Petru Šarčeviću (1935. – 2001.) zapravo je otvorila mogućnost za studiranje režije kojom će se baviti cijelom svojom profesionalnom karijerom. Naime, u ona stara socijalistička vremena jedan od neizostavnih uvjeta za dvogodišnji studij režije bio je prethodno završeni fakultet nekog drugog visokoobrazovnog usmjerenja. Kako je to kasnije doajen subotičkog kazališta znao često kazati, upravo mu je studij prava umnogome pomagao i bio dragocjen prilikom višegodišnjeg upravljanja dramom u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu. Svršetak ovih drugih studija donijet će potom četiri desetljeća dugi redateljski opus tijekom kojega će se nizati potpisi brojnih predstava na scenama u Subotici, Beogradu, Osijeku, Zagrebu, Rijeci, Varaždinu, Zadru, Virovitici, Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Banja Luci, Podgorici, ali i radijskih i televizijskih drama, opera, televizijskih i dokumentarnih serija i brojnih ostalih redateljskih uradaka.
Subotičko-zagrebačka priča
Petar Šarčević je cijeloga, nažalost prerano zaustavljenog, života neraskidivo bio vezan za svoju Suboticu iako njegov bogati umjetnički opus umnogome nadvisuje ostvarenja kojima je u rodnom gradu utisnuo svoj prepoznatljivi redateljski žig. Još od svog službenog redateljskog debija na kazališnim daskama Narodnog kazališta – Népszínháza, sa Sartreovim komadom Iza zatvorenih vrata (1959.), a samo mjesec dana kasnije i praizvedbom najčuvenijeg djela Matije Poljakovića Par žutih cipela (25. studenoga 1959.), često će u svom radu veoma uspješno kombinirati velikane svjetske kazališne scene s našim, domaćim autorima (Poljaković, Karagić, Marija Jurić Zagorka, Ogrizović, Marinković, Kolar i dr.). Zanimljivo je istaknuti kako je upravo djelo Matije Poljakovića, antibirokratska satira Par žutih cipela bila i njegova diplomska predstava na Akademiji, a nakon gostovanja subotičke Hrvatske drame u Zagrebu, upravo s ovom predstavom na sceni kazališta Gavella i njenog gledanja od strane tadašnjeg intendanta HNK-a Duška Roksandića i ravnatelja drame Vlatka Pavletića, Šarčević je »preko noći« završio u najglasovitijem hrvatskom kazalištu. Na »velegradskoj maloj sceni« debitirao je 1961. godine Nušićevim komadom Protekcija (korežija s Ljudevitom Galićem), a prvu samostalnu redateljsku ulogu ima godinu dana kasnije (1962.) s prvom hrvatskom postavkom Afere slovenskog autora Primoža Kozaka. Svoj prvi veliki trenutak, na Glavnoj sceni HNK-a s ansamblom od preko četrdesetak glumaca, imao je s Miličinović – Ogrizovićevim Prokletsvom, djelom koje je od svoga nastanka 1907. godine mahom bilo zabranjivano. Odlična kritika je mladoga redatelja nagradila pohvalama, jer je ovu priču svojom vizijom rasteretio statičnosti i modernom vizijom dao joj novu dimenziju, znatno ispred svoga vremena. U godinama koje slijede Šarčević je sve više i sve uspješnije potvrđivao svoju umjetničku kvalitetu i vremenom se afirmirao u jednog od najboljih kazališnih redatelja nekadašnje zajedničke države. Plod vrhunske dramske kreativnosti otjelotvorio se u brojnim kazališnim predstavama diljem Jugoslavije i postavkama na scenama u Hrvatskoj, Srbiji, BiH, Sloveniji, Crnoj Gori... Prerana smrt 2001. godine zatekla ga je u radu na predstavi Krabuljni ples u osječkom HNK-u.
Umjetnička svestranost
Tijekom četiri desetljeća dugoga umjetničkoga djelovanja Petar Šarčević je u svim svojim aktivnostima svesrdno nastojao afirmirati Suboticu i kulturu Hrvata Bunjevaca sa sjevera Bačke. Režirao je djela dramskih autora, pisao književne i novinske kritike ovdašnjih literarata nastojeći ih posve ravnopravno integrirati u korpus hrvatske kulture. Televizijski opus mu je također iznimno bogat i osebujan i potpisuje realizaciju nevjerojatnog broja programskih jedinica. Izdvajajaju se, svakako, dokumentarna serija Bački Hrvati, prva emisija školskog programa na TV Zagreb, Antologije hrvatskog glumišta (12 epizoda), suvremene hrvatske književnosti (13) i hrvatske drame (20), te četiri epizode glasovite igrane serije Kiklop. Uza sve navedene aktivnosti aktivno se bavio i pedagoškim radom vodeći kolegij Operne glume na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Osijeku, te u tri mandata (1971. – 1978. i 1986. – 1989.) obnašao dužnost ravnatelja Drame u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu.
D. P.
