Iza stare fasade u Ulici Matije Gupca na brojevima 21 i 23, teško je danas prepoznati ljepoticu izgrađenu 1925. i 1926. godine u stambeno-poslovni kompleks, koji se protezao i na paralelnu susjednu Ulicu Huga Badalića. Unatoč protoku skoro punog stoljeća, intervencijama u prizemlju objekta kojima je uklonjena autentična fasada, i zapuštenosti izvorne fasade na katu, u gornjem dijelu kapije još stoje inicijali graditelja iskovani u željezu: P B i A G, i godina 1925. To su inicijali Bele Piukovića (1882. – ?), koji je 1920. godine osnovao veliku trgovinu željeznom robom i bravarsku radionicu, pod imenom Piuković & Co., i suvlasnika Aladára Györgyfalvyja. Oni su 1927. godine od Tehničkog odjela Grada zatražili dozvolu za izvedbu dopunskih građevinskih radova na stambeno-poslovnom kompleksu, pri čemu je priložen i projekt zdanja, koji je 1925. godine napravio inženjer Beno Mačković (dokumenti su u Povijesnom arhivu Subotica s oznakom F: 47. 1695. odl. 277/1927). 
Kao što se vidi na projektu u prilogu, gledano iz Ulice Matije Gupca, a tada Sudarevićeve ulice, zgrada je imala reprezentativan izgled, što se danas vidi samo još u tragovima. Vodilo se računa o svakom detalju: u dvorištu s ulazom iz Badalićeve ulice napravljen je nesvakidašnji aneks kružnog oblika za stubište na kat.
Prema podacima Stevana Mačkovića (Industrija i industrijalci Subotice 1918-1941) ovo je bilo poznato poduzeće i radionica i van okvira grada, i zastupnik češke tvrtke Moravia. Od 1931. godine poduzeće je preuzeo čehoslovački državljanin Rudolf Seidler, a prestanak rada zabilježen je 1937. godine. Zagrebačka tvrtka Ribo materijal još se 1952. raspitivala o ovom subotičkom poduzeću i strojevima za mljevenje boja.