1. Revolucija u kojoj ne padaju glave nego se obnavljaju srca ‒ žarišta civilizacije
Ove 2021. godine već peti put slavimo Nedjelju siromaha. Ona se obilježava u nedjelju prije posljednje nedjelje u crkvenoj godini, a to je prije svečanosti Krista Kralja. Kao da nas majka Crkva time želi upozoriti: Krist Kralj ćete primiti na prijelazu u vječnost: »Jesi li sve, pogotovo siromahe, volio mojom ljubavlju?« I što ćemo onda – u tom najsudbonosnijem trenutku života ‒ odgovoriti? Budući, da me je Riječ života pozvala iz ništavila u život, moj posljednji čin na zemaljskom putu može biti samo ODGOVOR na sva pitanja. Sveti otac papa Franjo nam je u doslovno dirljivoj poslanici za taj dan ponudio bezbroj nadahnuća. Da u toj »šumi« poruka ne bismo previdjeli glavno »drvo saznanja«, evo vam nekoliko konkretnih prijedloga. Prije tih konkretnih prijedloga pokušajmo se osobno uvjeriti da Isus Krist svojim životom omogućuje nešto zaista revolucionarno: da nas siromaštvo može uvesti u najviše bogatstvo. U bogatstvo osobne i društvene zrelosti. Jer izazov siromaštva može mi pomoći zaživjeti najveću ljubav i u toj pustinji siromaštva da otkrijem najveličanstveniju energiju budućnosti. To potvrđuje povijest tolikih svetaca...
2. Svekolika mudrost: staviti se na pravi put
Tko će naći vremena vrlo pažljivo i sabrano pročitati i promisliti o čitavoj papinoj poslanici? Daj, Bože, da svi to učinimo. A onda... kad je pročitamo? Bojim se da ćemo ostati tako očarani ljepotom razmišljanja da nećemo naći načina kako dalje postupati. Za to je potrebno:
a.) Papinu poslanicu siromaha treba svagda imati uza se (Mk 14, 7), treba pažljivo proučavati u zajednici; primjerice ‒ u obiteljskoj zajednici, u zajednici župnog pastoralnog vijeća, u zajednici suradnika župnog Caritasa, u redakcijama pojedinih medija itd. U tom krugu treba pronaći konkretne puteve ili načine provođenja poruke.
b.) Kamo sreće kad bi svaka župa u dekanatu pomno proučila bar jednu točku poslanice, a njih ima devet! Kakav divan buket akcijskih programa bi sazdao svaki dekanat ako bi komplementarno proučio i konkretizirao svaku od devet točaka i to prihvatio kao dekanatski projekt svjedočenja. To isto trebalo bi važiti za redakciju svakog medija ili redovničku zajednicu, ili neki duhovni pokret… Nikako ne smijemo dozvoliti da ‒ očarani – ostanemo »bez daha«, »bez riječi«, bez čina, bez promjene naših odnosa i načina života.
3. Samo svi zajedno ‒ postajemo Crkva
Pomislimo, braćo i sestre, što bi to značilo kad bi svi dekanati javili biskupiji (ili biskupijskom Caritasu), a sve biskupije središnjem Caritasu ‒ što su konstatirali u zajedničkom proučavanju, što će učiniti, kako provesti program novih aktivnosti, odnosno kakav stav odsad nadalje zauzeti prema čitavoj našoj stvarnosti?! U tom slučaju Katolička Crkva u Srbiji prodisala bi novom snagom Duha Svetog, cirkulacija evanđeoske ljubavi prekrila bi svaki organ mjesne Crkve, svaki kapilar u Tijelu Crkve, a na lice naše zajednice nastanio bi se optimizam uskrsnuća. Tada bismo iskustveno osjetili da je naš preobražaj samo u zajednici, u jedinstvu srca i duše. Već dosad se upravo na području Caritasa najjače očitovala jedna jedinstvena Katolička Crkva u Srbiji. Naša rascjepkanost po kanalima nacionalnosti, obreda ili kulture stvarala bi samo pustinju i smrt...
4. Svjedoče samo vidljiva dobra djela
Papina poruka duboko prosvjetljuje naše umove, motivira našu volju, budi sjećanja na tolike mogućnosti, ali uz to treba voditi konkretnim dobrim djelima…
‒ Svaki pojedinac, svaka obitelj, svaka zajednica pronaći će mnoštvo načina…
‒ Ali zašto se ne bismo, primjerice, sjetili naših starih računala, starih mobitela... Mogu li još nekome koristiti? Pojedine dijelove možemo prodati i pomoći siromasima. Tako ćemo očistiti svoj okoliš i obdariti bližnje.
‒ Ima još puno drugog materijala koji možemo reciklirati, prodati u dijelovima i tako učiniti dvostruko dobro djelo.
‒ Ako u našoj župi još nema organiziranog ogranka Caritasa, sigurno se mogu sastati tri osobe i napraviti prvi korak: primjerice ‒ organizirati krunicu za siromahe; razgovor o svim mogućnostima, posjet bolesnicima, pitati druge za savjet...
Ukratko, u nedjelju, 14. studenoga ove godine, bit ćemo svi zajedno na svetim misama, u čitanju papine poruke, na Radio Mariji i telefonskim konzultacijama. I držat ćemo se preporuke sv. Ivana Zlatoustog: Siromaha se ne bojte ‒ nego ih grlite.
Stanislav Hočevar,
nadbiskup i metropolit beogradski
