16. listopada 1920. – Subotičke novine prenose pojedinosti s prosvjetne večeri Prosvjetnog društva Neven, koja je održana u subotičkom gradskom kazalištu 10. listopada. Navodi pojedince koji su sudjelovali u programu. Izdvaja, među inim, skladatelja i glazbenika Josipa Mlinka: »A Mlinku, našem bunjevačkom umitniku oživila mu je sva njegova snaga; vidili smo; prid očima živa onoga Mlinka, za koga po pločama gramofona zna – slobodno recimo – cio svit kao za nedostiživa jugoslavenskog virtuoza«.
17. listopada 1940. – Hrvatska straža piše da časopis Alma mater croatica donosi nekrolog o Aleksi Kokiću, zagrebačkom studentu i svećeniku i pjesniku iz Subotice. Ondje između ostaloga piše: »Prerana Kokićeva smrt je veliki gubitak za hrvatsku bunjevačku književnost i bunjevački javni život uopće. No gubitak ne samo za Bunjevce. (...) S prijateljem Kokićem izgubili smo jednog od rijetkih, izgubili smo fanatika svoje ideje. Nestao je jedan vitez Almae Matris Croaticae, nestao je jedan borac za prava Hrvatske«.
18. listopada 1924. – Hrvatske novine pišu: »Nevina krv sirotih radenika potekla je na bajmačkoj rati. ’Dobrovoljci’ i ’četnici’ nasrnuli su na kuću malih arendaša, i istukli su nekoje na mrtvilo, a ostale raztjerali, da još ni do danas nesmiju kući.« Autor članka smatra da su uvjete za to stvorili radikalski zastupnici Marko Jurić i Jovan Radonjić.
19. listopada 1923. – Zemljodilac piše da je upravni odbor grada Subotice 11. listopada otpustio činovnike »koji su pri izborima odrekli poslušnost« (tj. nisu glasali za radikale): Gavru Čovića, Remiju Miljačkog, Andriju Kujundžića, Andriju Ćakića, Andriju Mazića, Petra Bajića i Ivana Skenderovića.
20. listopada 1909. – Neven piše da je u subotičkoj gradskoj skupštini 30. rujna održan izbor za župu sv. Roka, za koju su se natjecali Lajčo Budanović, Blaško Rajić, Grgo Romić i Dezider Vojnić od Bajše. Vojnić je dobio 124 glasova, a ostala trojica kandidata 94 glasa. Člankopisac (Mijo Mandić) prigovara pobjedniku neznanje hrvatskog: »Sada kako misli Vojnić Dežika sa pridikaornice rič božju uspješno navišćivati; kako će u izpovidnici nevoljne grišnike prislušati i njih posvitovati, njima duševni mir pribaviti i kako će obiteljske nesuglasice svojih župljanah izravnjivati i uglagjivati kada bunjevački niti zna, niti ima izgleda da će ga naučiti, jer poznato je, da za to sposobnosti, nagnuća neima«. Član gradske skupštine Babijan Malagurski i 845 župljana župe sv. Roka apelirali su protiv ovog izbora.
21. listopada 1939. – Hrvatski dnevnik piše da je u Subotici nastalo olakšanje kada je ovaj list otkrio da Zagrepčanima dobro poznati hohštapler predstojnik subotičke policije Josip Stepanović (ranije Zeisberger) zlorabi ovlasti. Dodaje da je predstojnik u svibnju pokušao subotičkom prvaku HSS-a Mići Skenderoviću napakirati postupak. Zahtijevao je od dvoje službenika neka lažno svjedoče protiv Miće, ali su oni to odbili.
22. listopada 1940. – Obzor prenosi odgovor mađarskog lista Új Magyarság na Obzorov tekst o položaju Hrvata u Mađarskoj. Obzor, naime, u svom broju od 13. listopada (br. 237) prenosi dijelove članka iz Subotičkih novina »Kako je Hrvatima u Mađarskoj«, koji je našao veliki odjek u Slovačkoj. Új Magyarság odgovara Obzoru: »Ako se Hrvati, koji žive u Madjarskoj, imaju na što požaliti, onda im mora biti poznato, da u Madjarskoj ima pozvanih, kojima mogu podnijeti svoje molbe. Odnošaji izmedju Madjarske i Jugoslavije dovoljno su prijateljski, da bi se o ovakvim pitanjima moglo raspravljati u mirnoj atmosferi«.
