Podsjetnik koji želim sebi napisati je da je jesen najljepše doba godine. Da, volim ljeto, sunce, kupanje, sunčanje i duge ljetne šetnje. Uživam u proljeću, buđenju i zelenilu. Lijepa je zima, pogotovo kad je bijela, kad snijeg škripi pod nogama, a obrazi se zarumene. Ali jesen i njezinih tisuću boja, pa još po sunčanom danu, nešto su o čemu bih mogla pisati i pričati satima. Nešto u čemu mogu satima tiho uživati. Jučer sam se opet zaljubila u jesen.
Ideja je bila napraviti prijedloge destinacija koje su najljepše u jesen, ali jesen je toliko izdašna da nijedno mjesto nije uskraćeno za svoj pečat, a ja u ovom trenutku nemam potrebu ići dalje od svoje šume. Barem ne ovaj, a ni idući vikend, jer sam uz boje i sunce upravo ovdje pronašla novu čaroliju – svijet gljiva.
Šumska farma gljiva
Prijatelji s kojima hodam već neko vrijeme istražuju svijet gljiva u raznim knjigama, a išli su i na neke sastanke gljivara. Spletom okolnosti nisam u tome sudjelovala. Zapravo, nisam ni bila toliko oduševljena tim istraživanjem, a onda mi se ovoga vikenda u šumi otkrio novi svijet. Iz trave i lišća virile su gljive, visjele s drveća, penjale se uz njih i pozdravljale nas na sve strane. Svjesna sam da mi rečenice ovoga puta zvuče kao pjevanje, ali drugačije ne mogu jer se tako osjećam nakon ovih otkrića. Što smo dublje ulazili u šumu, gljive su postajale sve neobičnije. Više nije bilo samo onih koje su mi kao laiku sličile jedna drugoj nego su postajale sve zabavnije, a moj interes je sve više rastao. Danas putujemo u svijet gljiva i želim vas upoznati sa svim gljivama koje sam imala prilike upoznati, pa ću se probati prisjetiti što sam vidjela, jer ne znam koliko ste upoznati, ali ima toliko gljiva, imena, pa čak i kad ubacimo latinske nazive, mozak mi se zbuni. Ali slike u mojoj glavi su vrlo jasne. Neka mi svi veliki poznavatelji gljiva oproste moje neznanje, upravo sam stigla u ovaj čarobni svijet.
Prvo oduševljenje
Gljive morate poznavati i primijetiti. Dok smo hodali šumom utabanom stazom, prijateljica je samo oduševljeno javila da skreće, a mi smo je slijepo slijedili kroz grmlje. Stablo ispred nas je bilo ogromno i u korijenu je imalo onaj pravi zeleni tepih koji se penjao uz njega, a tri gracije su virile nekoliko metara iznad zemlje. Podrazumijeva se da sam bila oduševljena i jedva sam čekala da saznam kako se zovu te gracije. Kako naši prijatelji nisu bili sigurni na što smo naišli, nismo ih brali, iako su nas zavodile i mamile da ih kušamo. Kasnije smo saznali da se ova gljiva zove razorna čehavka, Pholiota destruens, te da je to nejestiva gljiva. Raste u kasno ljeto i u jesen na mrtvim deblima topole, odnosno na njenim bolesnim dijelovima. Češće raste u malim skupinama, ali može rasti i pojedinačno. Čehavka nije otrovna, ali se zbog gorkog i vlaknastog mesa smatra nejestivom.
Nakon toga uslijedio je niz nekih čudnih i jako malih gljiva, izgledalo je da se od njih može napraviti mali buket, ali ih nismo dirali. Samo gledamo i uživamo. Zanimljivo je da je u ovo vrijeme u šumi potrebno više paziti ako želite sjesti, jer je gljiva na sve strane. Sljedeći na »jelovniku« bio je jesenski hrčak (lat. Helvella crispa), čije je tijelo prilično nepravilnog oblika. Šešir mu je izrađen od raznih isprepletenih pločica, a drška mu je kratka, s rebrima i jamicama, pri dnu deblja. Ako smo dobro shvatili, ovaj naš je bio albino. Totalno je zanimljivo. I sviđa mi se da gljivama dajemo životinjska imena. U suštini, bliže su životinjama nego biljkama. Naša farma gljiva i životinja ubrzo je dobila novog stanovnika, purana. Puranov rep (Trametes versicolor) privukao mi je najviše pažnje u ovoj turneji. Odmah sam saznala da ova gljiva može rasti u različitim bojama, da je rasprostranjena, da, iako ima specifičan izgled, može se zamijeniti drugim gljivama, a najvažnije je da je jako ljekovita. Puranov rep se u kineskoj narodnoj medicini koristi već nekoliko tisuća godina. Vjeruje se da njegovi sastojci povećavaju otpornost (imunitet) organizma čak i na najteže bolesti.
Na ovom putovanju upoznali smo još jednu vrlo zdravu, ali ovoga puta i vrlo rijetku gljivu, Reishi (Ganoderma lucidum). Plodište je tvrde i drvenaste građe, a sastoji se od klobuka i bočno vezane drške. Klobuk je sjajan, a kako gljiva raste na hrastu, često se naziva i hrastova sjajnica. Suvremena istraživanja pokazuju da Reishi gljiva ima antitumorski učinak, pozitivno djeluje na kardiovaskularni sustav, jetru i živčani sustav. Popis zdravstvenih dobrobiti koje ova gljiva donosi doista je dugačak.
Na kraju priče susreli smo i breskvu (Rhodotus palmatus) i o njoj nisam uspjela mnogo naći, nešto mora ostati i za sljedeći put. Tek smo počeli.
Želim se ispričati svim većim poznavateljima gljiva ako je terminologija koju sam u nekim trenucima koristila bila laička. Moje putovanje u svijet gljiva tek je počelo.
Gorana Koporan
