Risari Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca i ove su godine sudjelovali na natjecanju u ručnoj berbi kukuruza u Crnoj Bari i u Novom Orahovu, a kako smo naviknuli da gdje god se pojave odnesu neko od prvih mjesta, nismo iznenađeni rezultatima. 
Prve subote u listopadu se organizira Kukuruzijada u organizaciji Kulturnog društva Crna Bara u istoimenom mjestu. Po riječima jedne od organizatorice Dužijance i manifestacije Takmičenje risara u Subotici Marije Kujundžić, ove godine natjecalo se 16 ekipa iz okolice Crne Bare, Sente, Čoke, te i ekipa Dužijance iz Subotice koju su predstavljali Stipan Kujundžić, Andrija Tumbas, Željko Pančić i Marija Kujundžić. Njihov zadatak, kao i svih natjecatelja, bio je u što kraćem periodu ručno obrati parcelu kukuruza (8x10 m), posjeći stabljike i vezati ih u snopove, saditi klupe i napraviti rpice (hrpe) od klipova. Tako je spomenutoj, pobjedničkoj ekipi za ovaj posao bilo potrebno 12 minuta, što ih je plasiralo na prvo mjesto. Drugo mjesto pripalo je ekipi iz Jazova, a treće ekipi iz Sente. 
»Pošto radi četvero ljudi i ode je važan timski rad. Uglavnom se podilimo i troje ljudi beru kuruze, a jedan siče kuružnu. Na kraju se sadiju klupe, a četvrti u ekipi čisti rpice. Sve mora bit čisto, rpice moraju bit brez kike i lišća«, priča nam Marija Kujundžić.  
Danas se rijetko može vidjeti da netko još ručno bere kukuruz. Kao i mnoge druge poslove, tako su strojevi i ovo preuzeli, ali naša sugovornica kaže kako oni još uvijek jedan dio njive oberu ručno, kako bi imali snopove kukuruzovine za manifestaciju Priskakanje vatre. Što se tiče alata, koriste se šiljkom kojim beru, a imaju uza sebe i motičicu, dok Marija priča kako drugi uglavnom umjesto motike koriste srp. »Iskustvo nam je pokazalo da se ipak bolje i lakše mož radit motičicom, pa onda to i koristimo. Ono što još nosi bodove, jeste da se snopovi po pravilu tribaju vezat kuružnom, a ne manilom što većina radi. To je teži način, al pravilniji. Tu triba nać vlažnu jel mekšu kuružnu«, pojašnjava Marija Kujudžić.  
Slična, zapravo ista situacija ponovila se i u Novom Orahovu 16. listopada, gdje su risari UBH Dužijanca ponovno zauzeli prvo mjesto, drugo mjesto osvojila je ekipa Crne Bare, a treće veterani KUD Obornjača iz Utrine. U Novom Orahovu pobjedničku ekipu činili su: Stipan Kujundžić, Suzana Matković i Marijan Marcikić, a naša sugovornica Marija se pridružila ekipi iz Crne Bare, budući da je njima falio jedan član ekipe. Osim natjecanja u branju kukuruza, koje ovdje ne zahtijeva brzinu, nego kvalitetu posla, ekipe se natječu i u takozvanim sportskim igrama, koje podrazumijevaju bacanje kukuruza u košareve, pravljenje čardaka od čutaka (komina) i iz zavezanog džaka izdvojiti tri crvena kukuruza, a ostaviti sedam žutih. I ovdje su bili najbolji, a Marija nam je rekla kako su već razradili tehniku i kod ovih igara. 
Kroz razgovor smo se dotaknuli i kvalitete kukuruza, na što je sugovornica rekla kako je ove godine bilo teško raditi jer su kukuruzi mali, i da se obično u snop stavlja 25 stabljika, a sada je moralo ići od 30 do 35. Bez obzira na kvalitetu, organizatori su uspjeli održati manifestaciju i sačuvati ovaj gotovo zaboravljeni posao. Ono što je još zanimljivo jest da u Novom Orahovu svaka ekipa ima i svog čovjeka koji kuha grah, te je tako na ovome mjestu ove godine bio Željko Pančić koji je za vrijedne berače pripravio užnu (ručak). No, to još nije sve. Na oba mjesta dok natjecatelji rade, kraj parcela sviraju svirci, pa se tako uz posao malo i zapjeva. 
Uz ovakve uvjete rada možda već sljedeće godine bude prijavljena još koja ekipa, samo nemojte zaboraviti: treba i raditi. 
Ž. V.