Svoju kreativnost, maštovitost i spretnost, zahvaljujući kojima je brojnim predmetima koji su se našli u njenim rukama udahnula novi život, Subotičanka Snežana Prćić odlučila je iskoristiti na način da svoj višedesetljetni hobi dekorativnog ukrašavanja tehnikom dekupaža pretvori u profesiju. Otvorila je svoj darovni dućan Sitničarnica i, unatoč nemaloj konkurenciji kada je u pitanju bavljenje ovakvom metodom uljepšavanja predmeta, ostvarila zadovoljavajući broj redovitih i vjernih kupaca, koji su prepoznali kvalitetu njenog rada i proizvoda.

Iz hobija u profesiju

Vlasnica Sitničarnice Snežana Prćić, koja ujedno sama izrađuje, odnosno ukrašava predmete koji čine njezin dućan, dekupažom i uopće dekorativnim ukrašavanjem upotrebnih predmeta počela se baviti vrlo rano. 
»Pripadam generaciji koja je odrastala učeći razne vrste ručnih radova, pa je tako ovo bio moj hobi od ranih djevojačkih dana. Prije oko četiri godine odlučila sam otisnuti se u ‘poduzetničke vode’ i svoj hobi pretvoriti u profesiju. Inspiracija za naziv radnje bila je jedna knjiga koja je na mene ostavila dubok dojam, i čija bi poruka ukratko bila da se ljudi izgube u trci za materijalnim dobrima, ne shvaćajući da je sreća oko njih i da je ona u sitnicama. To pokušavam promovirati, ljudima dočarati, da su sitnice te koje čine naš život lijepim i da smo sâmi režiseri svoje sreće. Zar nije lijepo, recimo, sjesti na kavu s nekom dragom osobom, uz mali prigodni dar, poput kutijice ili seta podmetača?«, kaže Snežana i pred nabrajanje što se sve nalazi u njenom kreativnom kutku, napominje kako je svaki od tih predmeta prvenstveno dekorativan, a onda ima i svoju upotrebnu funkciju. 
»Nemam nijedan predmet koji služi samo za ukras. Da krenem od najmanjih stvari – podmetači za čaše, kutije za čaj, kutije i police za začine, kutije za kruh, za vino, za nakit, tacne, poslužavnici, korpice za pecivo, za kruh, ormarići i panoi za ključeve, ramovi za fotografije, satovi itd. Tu su i žardinjere za cvijeće, dosta radim i na limu, a dekupaž se dosta lijepo pokazao i na staklu pa dekoriram boce za razne namjene. Dosta radim i restauraciju – često mi ženice donose neke stare predmete, poput limenih lonaca, kantica za zalivanje, kantica za mast, za mlijeko, ja im dam novu dušu i mogu poslužiti, primjerice, kao prekrasne saksije za cvijeće u vrtu.«
O samoj dekupaž tehnici i ostalim tehnikama koje koristi u svom radu, ova vrijedna poduzetnica kaže: 
»Povijest dekupaža zadire negdje u XIX. stoljeće kada su ljudi, u želji za imitacijom aristokracije i općenito nekog stilskog namještaja, otkrili ovu tehniku ukrašavanja predmeta koja nije toliko skupa. Naziv potječe od francuske riječi ‘découpée’ što znači isijecati. Na pripremljenu drvenu podlogu stolića, stolice, manje komode, ormarića, kutijice, stavlja se jedna osnova od boje, a ja koristim isključivo akrilne, odnosno na vodenoj bazi, što znači da su ekološke. Potom se na nju, isijecanjem, lijepe papirni elementi i tako se dekorira predmet. Onda se on prelakira lakom također na vodenoj bazi, čime se postižu razni umjetnički efekti i dobivaju različiti motivi, sve u ovisnosti o želji kupca. Što se tiče motiva, odnosno papirnih elemenata, inspiraciju nalazim svugdje oko sebe, od običnih žurnala u kojima se mogu naći različiti floralni elementi, do interneta koji ih je prepun. Imam štampač uz pomoć kojeg mogu štampati na običnom papiru, pelir papiru, koji je tanji i na salveti, u zavisnosti od toga je li površina na koju lijepim ravna ili zakrivljena. Budući da radim i restauracije i reparacije raznih predmeta, poput starih ćupova, vazi, kantica, tamo je mnogo jednostavnije da se zalijepi salveta. Koristim i druge tehnike koje sad već zadiru u neku, da kažem primijenjenu umjetnost. To je, primjerice, transfer tehnika gdje se odštampani motiv određenim transfer gelovima prenosi kao u zrcalu pa se vodom skida deblji sloj papira da bi ostao trajni otisak. Koristim i neke kalupe koje ili sama pravim od silikona ili ih kupujem u specijaliziranim radnjama u inozemstvu, kao i razne šablone i patine. Nekada je bilo da se od starog pravi novo, a sada se od nečeg novog može napraviti da izgleda veoma staro, primjerice kutijicu pretvoriti u stari foto album ili kutiju za čaj iz bakine škrinje«.

Prostori/mjesta za prodaju

Nakon što je odlučila profesionalizirati svoj hobi, registrirala se, dio kuće preuredila u radionicu za poslove dekoriranja i restauriranja, a za prodaju svojih rukotvorina zakupila jedan vagon posljednjeg subotičkog tramvaja koji je postavljen u centru grada, sada već 45 godina kao uspomena na lijepa stara vremena. Također, u želji da svoju profesiju dovede na viši nivo, Snežana Prćić je položila za certifikat za umjetničku radionicu za što je potom stekla zvanje, čime su njeni radovi, kako ističe, dobili veću važnost i tzv. notu primijenjene umjetnosti.
»Tramvaj je radio dvije godine, Subotičani su voljeli dolaziti tamo jer se nije sve svodilo samo na kupoprodaju, već smo puno razgovarali, razmjenjivali iskustva, davala sam prijedloge i ideje za darove. Međutim, zbog financijskog momenta, a i zbog činjenice da se želim više posvetiti privatnim stvarima (obitelji, unucima), odlučila sam posao nastaviti raditi u svom domu, gdje sam dodatni prostor preuredila u prodavaonicu. I dalje imam dosta kupaca, dolaze mi i iz Novog Sada, Beograda, a budući da uživam i u uređivanju vrta, mnogi kažu da mi dolaze i na antistres terapiju.«
Osim u Sitničarnici, njeni se radovi mogu vidjeti i kupiti i na brojnim manifestacijama.
»Sve ove godine sam surađivala i s drugim malim poduzetnicima koji su neke moje radove promovirali i prodavali u svojim prodavaonicama, a najčešće ih izlažem na gradskim manifestacijama – Dan grada, Dužijanca, festival Interetno, Božićni vašar, te na Paliću za Prvosvibanjske praznike i Berbanske dane. Također nastojim promovirati u nekim stilskim elementima našu tradicionalnu umjetnost, pa tako prodajem magnete, kutije za vino s motivima Subotice (Gradska kuća, Narodno kazalište) ili u nekim stiliziranim elementima koristim naš šling, vez kao dekoraciju za stranice, primjerice kutija za kruv kako bih istakla naš bunjevački govor«, kaže Snežana, a na pitanje kako se nosi s konkurencijom, budući da ih ima dosta koji se ovim bave bez da su registrirani, što vjerojatno utječe i na visinu cijena, odgovara:
»Ne bih rekla nijednu ružnu riječ za konkurenciju, jer je inače moj životni moto miroljubivost. Zdrava konkurencija je u redu, međutim sada se svi koji to vole bave dekupažom i tu ima svega, ali svaki proizvod nađe svog kupca. Ja nisam akademska slikarica, ja sam samo primijenjena umjetnica, ali tržište ni to ne zna prepoznati jer nije educirano. Moje cijene jesu, naravno, veće u odnosu na one koji se amaterski ovim bave, ali postoji dovoljno veliki krug ljudi koji je prepoznao ono što želim reći i što nudim i kojima se to sviđa, i oni nađu put do mene. Daleko od toga da bih ja od ovog mogla pristojno živjeti. Da sam mlada, ne bih se usudila otisnuti u poduzetničke vode jer od ovoga ne bih mogla osigurati svojoj obitelji ugodan život. Sada, kada sam odškolovala djecu i stekla neke normalne uvjete rada, mogla sam krenuti u ovu priču i to, moram istaknuti, uz jako veliku podršku svoje obitelji. U tom smislu istaknula bih mog supruga Mirka koji me i danas podržava, koliko u poticanju, toliko i u logističkoj i fizičkoj pomoći prilikom izlaganja na spomenutim manifestacijama.«
Osim na navedenim mjestima, prekrasne rukotvorine naše sugovornice možete pogledati i na Facebook stranici »Snezana Prcic (Sitničarnica)«.
I. Petrekanić Sič