Otkrivanje slojeva prošlosti što je otok Hvar ostavila bremenit kulturom i baštinom nalikuje neprekidnoj potrazi za blagom. Dvadeset i četiri stoljeća urbanog života ostavila su traga u kamenu, u otočkim spomenicima i građevinama, ali i u svim granama umjetnosti i svakodnevnog života.
Ovoga puta ćemo predstaviti Muzej hvarske baštine, muzejsku ustanovu iz gradića Hvara. Opći, zavičajni Muzej hvarske baštine osnovan je 2000., kao pravni sljednik ranijih ustanova, Historijskog arhiva (1951.)  i Centra za zaštitu kulturne baštine otoka Hvara (1965.). Idejni začetnik ustanove i prvi direktor je bio dr. Niko Duboković. U sastavu muzeja su ljetnikovac Hanibala Lucića, ostaci nekadašnje dominikanske crkve sa zvonikom sv. Marka, galerija Arsenal i Hvarsko povijesno kazalište. O radu muzeja razgovarali smo s ravnateljicom ove ustanove Nives Tomasović.

Muzejsko sjedište

»Redovan rad muzeja financira Osnivač Splitsko-dalmatinska županija, ali i Grad Hvar i Ministarstvo kulture, namjenskim sredstvima na temelju posebnih ugovora. Naime, početkom 90-ih godina 20. stoljeća Hrvatska, sukladno zakonu, osnivačka prava nad Centrom predaje Gradu Hvaru, koji ih potom prepušta Splitsko-dalmatinskoj županiji. Muzej hvarske baštine je javna ustanova koja prvenstveno sakuplja, čuva i štiti muzejsku građu i dokumentaciju, baštinske lokalitete i nalazišta. Također i osigurava dostupnost građe publici svih dobnih skupina, a svoju djelatnost zasniva na očuvanju i prezentaciji prirodne i kulturne, materijalne i nematerijalne baštine otoka Hvara. Muzej ima živu izdavačku i izložbenu djelatnost«, kaže Nives Tomasović i navodi kako su Historijski arhiv, a zatim i Centar imali prvo sjedište u zgradi Arsenala u Hvaru, a 1970. sjedištem postaje ljetnikovac Hanibala Lucića, gdje je i danas.
»Renesansni ljetnikovac Hanibala Lucića, nevelika, ali elegantna vila s dvije jednokatne zgrade i perivojem nalazi se u istočnom dijelu Hvara, gdje već počinju polja i njive. Pjesnik i književnik Hanibal Lucić gradio ju je nakon izgnanstva zbog pučkog ustanka, oko 1530. godine. Nasljednici Hanibala Lucića, sin Antun i potom nevjesta Julija Gazarović, unuka Petra Hektorovića, koristili su ljetnikovac, a Julija ga ostavlja zakladi crkvenih pjevača. Neko vrijeme u njemu su stanovali svećenici, ali i zgrade i perivoj bili su do 20. stoljeća potpuno zapušteni, a kuće ruševne. Istočna zgrada, obnovljena početkom 50-ih godina 20. stoljeća, donedavno je služila kao arhivsko spremište, a danas je u njoj smješten stalni postav. U kasnije uređenoj zapadnoj zgradi smješteni su uredi, stručna knjižnica, operativni arhiv te više muzejskih fondova. Od 2013. do 2016. adaptiran je i ruševni dio zapadne zgrade na sjevernoj strani kuće za potrebe smještaja arhiva i knjižnice. Dakle, u zapadnoj su zgradi smješteni povijesni arhiv, knjižnica i sjedište ustanove. U istočnoj su kući ljetnikovca dva muzejska posta otvorena za posjetitelje. Na katu istočne kuće je salon Hanibala Lucića, namješten starinskim posobljem, starim knjigama i umjetninama, među kojima je i portret pjesnika, rad nepoznatog autora koji prikazuje Lucića kada je imao 62 godine«, kaže Nives Tomasović.

Muzejska građa

Muzej je svoju građu sistematizirao u 16 zbirki. Zbirke Muzeja hvarske baštine su: Arheološka zbirka, Hidroarheološka zbirka, Numizmatička zbirka, Zbirka kamenih ulomaka – lapidarij, Zbirka starih karata i veduta, Zbirka prirodoslovnog kabineta dr. Grgur Bučić, Zbirka raritetnih knjiga, Zbirka fotografija, Zbirka razglednica, Zbirka povijesnih dokumenata Hvarske komune, Zbirka predmeta, slika i posoblja salona Hanibala Lucića, Zbirka suvremene umjetnosti, Zbirka komunalne i pomorske prošlosti Hvara, Zbirka Hvarskog povijesnog kazališta, Dokumentarna zbirka Mali fondovi i Hemeroteka. Muzej ima i muzejsku knjižnicu s oko 6.000 naslova periodike i knjiga. A što posjetitelji mogu vidjeti? U ovom trenutku Muzej osigurava dostupnost samo ljetnikovca Hanibala Lucića, jer su ostali navedeni prostori zatvoreni radi postupaka obnove ili još nisu privedeni muzejskoj svrsi nakon obnove. 
»Muzej je do početka obnove 2006. bio stručnim voditeljem Hvarskog povijesnog kazališta i galerije Arsenal koji se nalaze na katu. Arsenal je najznamenitiji hvarski spomenik. Arsenal je jednokatna građevina pravokutnog tlocrta, pokrivena dvovodnim krovom. Služila je kao brodogradilište i spremište za općinsku ratnu galiju. Sagrađena je u drugoj polovini 16. stoljeća u dnu luke, na mjestu ranijeg arsenala koji se spominje od kraja 13. stoljeća. Prizemlje je jedinstven proctor, a kat je bio podijeljen na dva jednaka dijela. Početkom 17. stoljeća uređeno je kazalište na istočnom dijelu kata i dograđen je fontik, magazin za pohranu općinskih zaliha žita i ulja, na sjevernom dijelu prizemlja. Tijekom 19. stoljeća izvedene su značajne preinake glavnog, zapadnog pročelja i terase nad Fontikom. Arsenal je jedna od najvećih predindustrijskih zgrada nekadašnje mletačke Dalmacije, dakle zgrada je povijesnog brodogradilišta, koje je djelovalo stoljećima, obuhvaćalo je zgradu i okolna zemljišta, bio je okružen radionicama. Ni nakon dugotrajne obnove spomenik još nije dobio svoj konačni prezentacijiski sloj koji uključuje stalni postav posvećen komunalnoj i pomorskoj prošlosti Hvara, a to je u planu ove ustanove i nastoji to realizirati u suradnji s lokalnom zajednicom.«

Prirodoslovni kabinet, arheološki fundus i kazalište

Stalna izložba Prirodoslovnog kabineta Grgura Bučića, inače studijske zbirke Muzeja hvarske baštine, otvorena je 2018. godine u prizemlju renesansnog pavilijona ljetnikovca Hanibala Lucića.
»Ostavština Grgura Bučića jedna je od prvih zbirki Muzeja, osnovane krajem 1950-ih godina. Zbirka sadrži stare prirodoslovne i meteorološke instrumente, fosile, biljne preparate, herbarije, arheološke artefakte, fotografije, diplome, zatim stare i novije prirodoslovne knjige o Hvaru, meteorološke podatke o Hvaru, kao i sam znanstveni arhiv Grgura Bučića. Dr. Grgur Bučić (1829. – 1911.) je bio telegrafist u Hvaru, te utemeljitelj i voditelj meteorološke postaje od njenog osnutka 1858. godine. Po vokaciji je bio prirodoslovac, koji se u duhu vremena bavio širokim poljem prirodoslovnih tema, od klime Hvara, oceanografije, botanike, zoologije, fenologije, do antropologije i paleontologije«, kaže Nives Tomasović i ističe kako je jedan od važnih segmenata hvarske baštine i arheološki fundus, koji se čuva u crkvi sv. Marka.  
»Stalna arheološka izložba pruža pregled kontinuiteta hvarske kulture neolita, ilirskog i grčkog te rimskog razdoblja dominacije. Predmeti su to nađeni u hvarskim špiljama, ilirskim kamenim grobnicama, rimskim grobovima, pa do nalaza iz hvarskog podmorja. U otvorenom prostoru crkve nalaze se skulpturalni i dekorativni arhitektonski kameni ulomci iz renesansne i novije prošlosti Hvara, grobne ploče s grbovima hvarskih plemićkih obitelji iz 15. i 16. st., radovi hvarskog kipara Šime Dujmovića. Posjet svetom Marku i zavičajnoj arheološkoj zbirci, utemeljenoj 1966. koji se nalaze u samom središtu grada u ovom trenutku nije moguć, jer su zbog istražnih radova zatvoreni i arheološka zbirka i lapidarij.« 
U kontekstu povijesnih kazališta, hvarsko je kazalište treće po starosti i prvo javno kazalište u Europi. Izgrađeno je na prvom katu zgrade Arsenala 1612. godine. 
»Nastanku Hvarskog kazališta svakako je pridonijela tradicija crkvenih prikazanja prisutnih u društvenom životu Hvara tijekom XV. i XVI. stoljeća koja su, uz  ‘mirakule’, često izvođena. Muzej hvarske baštine se od svog osnutka, sredinom 20. stoljeća, bavio proučavanjem, održavanjem i prezentacijom Hvarskog povijesnog kazališta, spomenika od velikog značaja za hrvatsku i europsku kulturno-povijesnu baštinu. Muzej planira stalnu izložbu na katu Arsenala, koja će sadržavati umjetničke predmete i dokumente, fotografije i nacrte i sve drugo što može omogućiti da se u prezentaciji duge tradicije hvarskog kazališta udruže duga tradicija izvođenja domaćih i gostujućih predstava i autora i izvorni muzejski predmeti«, kaže Nives Tomasović.
Zvonko Sarić