Tko god je ovih dana izdvojio malo vremena za novine ili televiziju mislim da je sluđen onim što je pročitao i vidio. A to pročitao i vidio je sprega samog vrha policije i kriminala, koja je, očito, odlično funkcionirala godinama. I dok se zbog kakvog razbojništva završavalo iza rešetaka, onaj veliki kriminal gdje su padale glave i obrtali se milijuni eura čini se imao je zaštitu baš onih koji su te iste kriminalce trebali hapsiti i pribaviti dokaze da na slobodu ne izađu popriličan broj godina. I kada se sve razotkrilo (zbog toga što je netko odlučio stati im na put ili zbog nekog unutarnjeg obračuna) nikakve to potrese nije izazvalo osim što su nam bacili udicu koju smo progutali i sad se naslađujemo naslovnicama državnih tabloida koji razvlače nekadašnju naprednjačku uzdanicu.
Da su organizirani kriminal i korupcija boljka ovih prostora, ili da iskoristim europsku kovanicu »zapadnog Balkana«, vidljivo je i iza debelih vrata briselskih kabineta. »Organizirani kriminal urušava povjerenje građana u njihove javne institucije i povjerenje jednih u druge. Zato je to glavna prepreka naporima društava na zapadnom Balkanu da razvijaju svoje države i ekonomije«, riječi su Lukasa Mandla, jednog od izvjestitelja Europskog parlamenta. 
Ali ono što konstatiraju i napišu briselski službenici nije ono što će natjerati države, vlade, političku elitu da promijene svoj odnos spram moći koju im daje vlast, jer za tako nešto potrebni su zreli i odgovorni državnici. Ili što bi u intervjuu za ovaj broj Hrvatske riječi rekla koordinatorica Nacionalnog konventa o EU Nataša Dragojlović »kada zaista postoji politička volja da se društvo mijenja, a konsenzus u društvu oko toga što je cilj, onda izvještaji Europske komisije služe kao korektiv, daju smjernice i pomažu da se bolje razumije kako nas vidi druga strana i što od nas očekuje«.
I tu je suština – postojanje ili nepostojanje političke volje za promjene. Bojim se kako će još puno vode proteći Dunavom dok se ne pojave oni spremni na promjene. Podrazumijeva se – na bolje. 
Z. V.