U gradu Koprivnici se nalazi i jedan posve specifičan muzej – Muzej prehrane Podravka. Riječ je o jednom od rijetkih muzeja u Hrvatskoj kojeg su osnovale tvrtke, a jedinom koji je posvećen nekoj prehrambenoj tvrtki. U tom prostoru muzeja kroz sačuvane izloške nalazi se cijela povijest nekada lokalne proizvodnje hrane, a danas multinacionalne tvrtke s proizvodima po cijelom svijetu.
Muzej je jedinstveni primjer prikaza industrijskoga proizvodnog procesa i jedan od malobrojnih primjera »muzeja tvrtke« u Hrvatskoj. Prehrambena industrija Podravka otvorila je ovaj muzej 1982. kako bi na primjeru svoje povijesti za buduće naraštaje sačuvala svjedočanstva o razvoju industrijske prerade hrane, kako u smislu tehničke opremljenosti i tehnoloških dostignuća, tako i u proizvodnji sirovina za potrebe prehrambene industrije. O njemu se brine voditeljica ovog muzeja, prof. filozofije i etnologije Nada Matijaško.

Od ideje do muzeja

»Muzej prehrane Podravka otvoren je davne 1982. godine, povodom obilježavanja 35 godina prehrambene industrije Podravka. Smješten je u zgradama nekadašnje koprivničke Gradske klaonice, izgrađenoj još 1892. tada na periferiji grada, uz potok Koprivnica. Gradska klaonica je 1958. godine pripojena Podravki, a Podravka 1975. godine gradi novu Industriju mesa u industrijskoj zoni Danica, a zgrade stare klaonice odlučuje adaptirati za budući Muzej prehrane. Od 2006. godine Skup građevina muzeja prehrane zaštićeno je kulturno dobro kao primjer profane, industrijske, graditeljske baštine. Podravkin muzej prehrane jedinstveni je primjer prikaza industrijskog proizvodnog procesa i jedan od malobrojnih primjera muzeja tvrtke u Hrvatskoj.«
S Nadom Matijaško razgovarali smo kada se pojavila ideja o osnivanju ovog Muzeja prehrane.
»Ideja se pojavljuje sredinom 70-ih godina prošlog stoljeća kao posljedica snažnog tehnološkog razvoja Podravke u to vrijeme. Naime, prehrambena industrija Podravka iz Koprivnice nastala je na temelju male privatne tvornice konzervi Braća Wolf koja je registrirana 1934. godine, a u prosincu 1946. je nacionalizirana. U Podravki se nastavlja prerada voća i povrća, ali sezonski uvjetovana proizvodnja, stara postrojenja i problemi s nabavom sirovina rezultiraju sredinom 50-ih godina teškom krizom poduzeća. Upravo je to bio poticaj mladom timu stručnjaka da preorijentiraju proizvodnju na nove proizvode kojih je na tržištu nedostajalo. Godine 1957. stvorene su Podravkine povrtne dehidrirane juhe, 1958. mesne juhe u briketima i paleta mesnih konzervi, a 1959. počinje se proizvoditi dodatak za jela vegeta. Početkom 60-ih godina započinje prvi ciklus investicija, izgradnja novih proizvodnih hala i nabava novih proizvodnih linija, a 1966. izgradnja najmodernijeg industrijskog laboratorija. Podravka u svoj sastav integrira tvornicu Kalnik iz Varaždina i tvornicu Sana iz Hoča (1967.), Tvornicu povrća iz Umaga (1969.), tvornicu Lipički studenac iz Lipika (1971.), Tvornicu lijekova iz Ludbrega (1972.), Segesticu iz Siska (1974.) itd. U to vrijeme započinje i suradnja sa svjetski renomiranim proizvođačima hrane: Dr. Oetker, Dr. Ritter, Jacobs iz Njemačke, Mautner-Markhoff iz Austrije, Alysco iz Italije, Nestle iz Švicarske (maggi juhe, hippy sladoled), Tuborg iz Danske, Aji-no-moto iz Japana itd.«
A je li ideja o čuvanju svjedočanstava o povijesti i razvoju vlastite firme bila dobro prihvaćena? Nada Matijaško kaže da jest, a pitali smo je i od koje godine se intenzivno prikupljaju predmeti za budući muzej?
»U Podravki, koja je gradila nove tvornice, integrirala u svoj sastav druge proizvodne subjekte, proširivala asortiman proizvoda zahvaljujući domaćim kvalitetnim kadrovima, ali i kvalitetnim licencama, koja je iza sebe već imala blistave trenutke u području marketinga, između ostalog, 1968. godine dobiva svjetsku nagradu TOP 20, a opet, u kojoj se još dobro pamtilo koliko su skromni i teški bili njezini počeci, postojala je svijest o gospodarskom značaju i posebnosti, pa je ideja o čuvanju svjedočanstava o povijesti i razvoju vlastite firme bila vrlo dobro prihvaćena. Od 1977. godine intenzivno se prikupljaju predmeti za budući muzej. Osim što se darivanjem i ustupanjem prikupljaju industrijski strojevi, etikete i ambalaža iz Podravkinih tvornica, od 1977. do 1980. godine Podravka izdvaja značajna sredstva za otkup etnografskih predmeta i poljoprivrednih strojeva od privatnih osoba. Tijekom kasnijih četiri desetljeća kontinuirano se nastavlja prikupljanje predmeta za zbirke Muzeja.«
U Muzeju se čuva preko 6.500 predmeta u deset zbirki, a izloženo je 589 predmeta u prostoru stalnog postava od 335 m2. Zbirke su: zbirka industrijske tehnologije, etnografska, tehnička, zbirka fotografija iz povijesti Podravke, zbirka etiketa i ambalaže, zbirka kuharica i knjiga, zbirka posuđa i pribora, zbirka reklamne građe, likovna zbirka i zbirka mjernih instrumenata zaštite na radu. U nastavku razgovora Nada Matijaško je predstavila našim čitateljima zbirke ovog muzeja.
  Etnografska zbirka

»Etnografska zbirka prikazuje proizvodnju, preradu i konzumaciju hrane na seoskim gospodarstvima sjeverozapadne Hrvatske na kraju 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Većina predmeta prikupljena je iz hrvatskih regija Podravine, Hrvatskog zagorja, Međimurja i Slavonije. Prikupljeni su alati, oruđa, sprave, posuđe i drugi predmeti korišteni za obradu zemlje, za sjetvu, žetvu, vršidbu, berbu, transport; za obradu namirnica mljevenjem, stupanjem, prešanjem, runjenjem, ribanjem, kuhanjem, pečenjem, kiseljenjem, sušenjem. Zbirka je kasnije dopunjavana primjercima tradicijskog kruha i peciva, medičarskim alatima, vinogradarskim posudama i predmetima narodnog rukotvorstva kao što su pisanice, božićni ukrasi, tekstilni predmeti za opremu kuhinje. Etnografska zbirka korisna je nadopuna školskom obrazovnom program, pa ju se često koristi kao mjesto za proširivanje znanja o nekadašnjim načinima čuvanja i konzerviranja hrane, o tradicijskoj proizvodnji i preradi mlijeka, ulja, octa, vina, pripremi zimnice, pečenju kruha, upotrebi meda i voska kao i za saznanja o starim receptima i postupcima pri spravljanju hrane«, kaže o ovoj zbirki Matijaško i predočava što sadrži zbirka industrijske tehnologije.

Industrijska tehnologija

»Zbirku industrijske tehnologije čine strojevi korišteni u Podravkinim tvornicama. Neki su kupljeni kao važne investicije, kao npr. briketirka i pakerica talijanske firme Corazza, a neke strojeve konstruirali su Podravkini inženjeri, strojari i majstori u Podravkinim radionicama. Vrlo dobro očuvana linija za proizvodnju briketiranih mesnih juha iz 1958. godine, koja je svojevremeno značila prekretnicu u razvoju Podravke, izuzetno je vrijedno svjedočanstvo inovatorstva tadašnjih podravkaša, kako u stvaranju receptura za tada nove proizvode tako i u konstrukcijskim rješenjima za izradu samih strojeva«, kaže Matijaško i navodi kako još jedan drugi izloženi stroj, njemačka Hassia za automatsko pakiranje marmelade u plastične doze od 20 grama, svjedoči o dobrim poslovnim odlukama. 
»Kada je 1966. godine kupljen za Tvornicu voća, predstavljao je sam vrh tehnoloških dostignuća u industrijskoj proizvodnji. Ambalaža za marmeladu od genoterm PVC-a bila je hit na tržištu i osvajala nagrade. Stroj je 70-ih i 80-ih godina proizvodio četvrtinu od ukupne proizvodnje Tvornice voća, a radio je sve do 2004. godine.«

Značenja ambalaže i etikete

U priči s Nadom Matijaško stižemo i do postava zbirke ambalaže i etiketa, tehničkoj zbirki i zbirki reklamne građe ovog muzeja. Matijaško kaže kako u praćenju industrijske tehnologije nezaobilazno mjesto imaju ambalaža i etikete. 
»Značenja koja nose pravo su bogatstvo: od informativnog, povijesnog, tehnološkog, nutricionističkog, estetskog, pa sve do emotivnog i asocijativnog. Zbirka se kontinuirano nadopunjuje, pa danas možemo pratiti primjerke od prvih staklenki za kompot, drvenih sanduka za marmeladu, limenki za konfiture, boca za voćne sirupe, preko bayol, bico i patent staklenki, mesnih konzervi, zanimljivih pakiranja s naknadnom upotrebom, kakvu su potrošači osobito cijenili, pa do suvremene ambalaže. U zbirci se također nalazi i više od 1.000 vrećica za juhe i etiketa iz razdoblja od 1947. godine do danas. Zbirka ima velik značaj za povijest Podravke i često se koristi u marketingu, a vrlo je dragocjena i u slučajevima pravne zaštite intelektualnog vlasništva«, kaže Matijaško i opisuje kako tehničku zbirku čine poljoprivredni strojevi kao što su traktori, strojevi za pokretanje vršilica, lokomobili, vršilice – dreševi, stabilni radni strojevi, okretač sijena i drugi industrijski proizvedeni strojevi iz vremena prvih desetljeća 20. stoljeća i ističe da za izloženi parni stroj danfericu marke Nicholson iz 1912. godine posjetitelji pokazuju veliko zanimanje. 
»Zbirka reklamne građe prikazuje razvoj propagandnih aktivnosti Podravke, od gotovo slučajnog oglašavanja u lokalnim novinama i kreiranja prvih letaka početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, preko promišljenijeg i učestalijeg korištenja tiska, radija, kino dvorana i televizije, veće angažiranosti kod uređivanja izloga trgovina i provođenja degustacija proizvoda na terenu, korištenja raznovrsnih upotrebnih predmeta u reklamne svrhe, organiziranja nagradnih igara, do današnjih, sve sofisticiranijih načina utjecanja na odluku potrošača o kupnji. Zbirka sadrži oglase, letke, dopisnice, cjenike, kataloge, papirnate kape i šeširiće, značke, šaukartone, vrećice, reklamne krpe, pregače, krigle, čaše, maskote, kišobrane, dijapozitiv-ploče, crtane predloške za filmove, video-kazete, raznovrsne PVC, keramičke i porculanske predmete za unaprjeđenje prodaje.«

Fotografije i kuharica 

Ovaj muzej sadrži i zbirku s oko 3.500 fotografija iz prošlih sedam desetljeća, bilježenih fotografskim objektivom majstora fotografa ali i samih podravkaša. 
Danas su to vrijedni dokumenti o svim važnim segmentima rada i djelovanja: o proizvodnim procesima i postrojenjima, inovacijama, izgradnji tvornica i drugih objekata, uspostavljanju i razvoju novih službi, o proizvodima i brizi o potrošačima, sudjelovanju na sajmovima, o suradnji s poslovnim partnerima itd. 
»Današnji nivo, opseg i značaj Podravke nije stvoren preko noći niti sam od sebe nego u njemu svoj udio nose i sve prijašnje generacije podravkaša. Možda ponajbolje o tome svjedoče upravo fotografije«, kaže Nada Matijaško i navodi kako Podravka od 1970. godine započinje suradnju s Centrom za ekonomiku domaćinstva Narodnog sveučilišta u Zagrebu radi kreiranja recepata na bazi »industrijske hrane« i izdavanja knjiga recepata kao sredstva specifične promocije proizvoda. 
»Centar 1978. godine ulazi u sastav Podravke i postaje vodeće mjesto za istraživanje kulture prehrane, mjesto snimanja najpopularnije i najdugovječnije TV emisije o kuhanju na ovim prostorima – Male tajne velikih majstora kuhinje od 1974. do 2003. godine i mjesto stvaranja brojnih knjižica recepata i knjiga poput 100 vegeta specijaliteta, Male tajne velikih majstora kuhinje, Hrvatska jela na suvremeni način, Slastice u Hrvata, Hrvatska za stolom... Osim Podravkinih izdanja, zbirka sadrži i druge knjige-kuharice.«
U ovom muzeju se nalazi i zbirka posuđa i pribora koja sadrži 109 predmeta od porculana, keramike, kristala, stakla, mesinga i posrebrenog mesinga izrađenih u 19. i 20 stoljeću u znamenitim engleskim, njemačkim, češkim i mađarskim tvornicama, kao i likovna zbirka koju čine 42 zidne platnene krpe ručno vezene prema crtanim predlošcima i tekstualnim porukama akademskih slikara, slikara naive i dizajnera. 
Nada Matijaško ističe kako izlošci industrijske i izlošci etnografske zbirke oživljavaju sjećanja na način života prošlih vremena i kuhinju naših baka, te da mnoge posjetitelje najviše razvesele primjerci ambalaže koja ih podsjeti na mladost.
Zvonko Sarić