Svečanost u povodu 30 godina postojanja i rada tjednika na hrvatskom jeziku u Mađarskoj Hrvatskog glasnika i 20 godina Izdavačke kuće i medijskog centra Croatica priređena je u srijedu, 13. listopada, u prostorijama spomenute kuće, koja se nalazi u centru Budimpešte. U okviru bogatog programa, među ostalim su dodijeljene prigodne nagrade uposlenicima jubilarcima, održano predavanje o nakladništvu Hrvata u Mađarskoj nakon demokratskih promjena, prikazan dokumentarni film o tjedniku, te uz glazbenu interpretaciju promoviran novi CD u izdanju Croatice.

Hrvatski glasnik – jedini tjednik na hrvatskom

Glavna i odgovorna urednica Medijskog centra Croatica (Hrvatski glasnik, Radio Croatica, TV Croatica) Branka Pavić Blažetin ovom je prigodom, govoreći o važnosti medijskog prostora Hrvata u Mađarskoj u očuvanju nacionalnog identiteta, jezika i pisma, istaknula kako spomenuti tjednik predstavlja oazu, odnosno čuvara hrvatske pisane riječi i pisma u ovoj zemlji.
»Mi smo jedini tjednik Hrvata u Mađarskoj, a ovom obljetnicom obilježavamo 30 godina samostalnog hrvatskog tiska u ovoj državi. Za ovdašnje Hrvate je i nakon II. svjetskog rata postojao tjednik, ali on je bio za Srbe, Hrvate i Slovence, ali osamostaljenjem Hrvatske i izlaženjem prvog broja Hrvatskog glasnika 2. svibnja 1991., prvi put u povijesti Hrvati u Mađarskoj, od Gradišća do Bačke, dobivaju svoj tjednik. Uredništvo koje proizvodi njegove sadržaje od 2014. godine je jedno integrirano uredništvo u organizacijskoj cjelini koja se zove Medijski centar Croatica i koje ostvaruje tri medijske platforme te održava više društvenih mreža. Prvu i najvažniju – Hrvatski glasnik (tiskano izdanje, online i Facebook), Radio Croaticu (online i Fb) i TV Croaticu (YouTube i Fb). Sve te sadržaje realizira petero članova Uredništva, na čelu s glavnim urednikom i još dvoje ljudi koji su tehnička pozadina. Tu je i izdavačka kuća Croatica u kojoj su naši prostori i u sklopu koje zapravo mi djelujemo«, navodi Pavić Blažetin, dodajući kako spomenuti tjednik izlazi svakog četvrtka i pokriva širok dijapazon tema – društvena i politička događanja, povijest, kulturu, jezik, književnost, kazalište, etnologiju, dijalektalno blago, dječje stranice, sport, veze s maticom.
Na pitanje zadovoljava li tjednik informativne potrebe Hrvata u Mađarskoj i kolika je njegova čitanost, ona odgovara:
»U posljednjih deset godina svjedoci smo da količina sadržaja koje nudimo nije dovoljna za sve potrebe ovdašnjih Hrvata. Tjednik godinama izlazi na svega 16 stranica, i to s malim ljudskim resursima. Hrvatska zajednica je aktivna, puno toga se događa, a ako ne zabilježimo ta događanja, automatski gubimo pretplatnike pa i sljedbenike. Po posljednjem popisu stanovništva, u Mađarskoj je oko 13 i pol tisuća stanovnika reklo da im je hrvatski materinski jezik. Imamo blizu 900 pretplatnika i širimo se isključivo putem pretplatničke mreže. Mi novinari i urednici volimo kazati da jedan primjerak tjednika prelista recimo četvero ljudi, što onda to predstavlja jedan zadovoljavajući broj, pogotovo ako uzmemo u obzir činjenicu da smo u posljednjih desetak godina u eri digitalizacije u kojoj tiskani mediji gube značaj koji su imali do sada«.

Croatica – od izdavaštva do informiranja

Prije 20 godina plan utemeljitelja Croatice – Hrvatske državne samouprave i Saveza Hrvata u Mađarskoj, bio je da se ona bavi isključivo izdavaštvom, no nakon što je 2005. pokrenut prvi manjinski internet radio u Mađarskoj – Radio Croatica, počeo se graditi njen medijski centar. O njenom djelovanju i aktivnostima ravnatelj Csaba Horváth kaže:
»Izdavačka kuća je zaista mnogo toga izdala, ne samo za Hrvate u Mađarskoj već i za ostale ovdašnje manjine. Najveći projekt nam je bio izdavanje udžbenika za sve manjine, a taj posao smo radili blizu 18 godina, nakon kojih je mađarska vlada donijela odluku da decentralizira izdavačku djelatnost udžbenika, pa su otkupili naša autorska prava. Imali smo više od 200 naslova i školskih pomagala i iz toga smo izgradili Croaticu – kupili svoju nekretninu, tiskarske strojeve. Budući da smo taj vrijedan dio posla izgubili, započeli smo s proizvodnjom medijskih sadržaja, koji se financiraju iz državnog proračuna. Što se tiče izdavaštva, i dalje tiskamo izdanja i za druge manjine, najviše za Slovake, ali i za Nijemce, Rusine, Poljake, Ukrajince«.
Kada je u pitanju financijska potpora, osim one redovite od domicilne, Hórvath ističe da Croatica može računati i na povremenu potporu matične domovine.
»Od mađarske države uvijek dobivamo potporu, nekad manju nekad veću, što ovisi o projektima koje realiziramo u suradnji s Hrvatskom državnom samoupravom, putem koje dobivamo subvencije od države. U posljednjih nekoliko godina dobili smo nekoliko puta pomoć i od Hrvatske. Prijavili smo se na natječaj za izdavanje nekoliko knjiga i programa, što je odobreno, a najveću potporu smo dobili od Veleposlanstva Hrvatske u Budimpešti za početak rada digitalizacije, tj. postojanje e-arhive i zahvaljujući toj pomoći digitalizirano je više od šest tisuća fotografija i novina od ‘45. do ‘68. godine«, kaže Csaba Hórvath.

Potpora osnivača i čitatelja

Predsjednik Hrvatske državne samouprave u Mađarskoj, kao jednog od osnivača Croatice, Ivan Gugan ističe kako ova nakladnička i medijska kuća predstavlja jednu od najznačajnijih ustanova Hrvata u ovoj državi te kako svi njezini uposlenici mogu biti zadovoljni kako svojim statusom, tako i novčanim sredstvima koja redovito dobivaju za svoj rad. 
»Novčana sredstva za rad Croatice su svake godine osigurana iz proračuna Mađarske. Svi uposleni mogu biti zadovoljni i s pravnim statusom i s materijalnim sredstvima, nitko se ne miješa u uređivačku politiku, a ova će kuća, zahvaljujući odluci mađarskog parlamenta, od sljedeće godine imati za oko 15 posto veći proračun. Također, hrvatska zajednica u Mađarskoj može biti zadovoljna i političkom i društvenom situacijom, a što se financijskog dijela tiče, mađarska politika prati naše zahtjeve, što potvrđuje i kontinuirani rast novčanih sredstava koja dobivamo svake godine«, kaže Gugan.
Marin Skenderović, umirovljeni ravnatelj predstavništva Hrvatske turističke zajednice u Mađarskoj, rođeni Subotičanin, koji već oko 30 godina živi u Budimpešti navodi da je za Hrvate u Mađarskoj jedan od najvažnijih izvora informacija upravo Hrvatski glasnik, bilo u tiskanom bilo u elektroničkom obliku. 
»Rekao bih prije svega u tiskanom, jer mnogi ovdašnji pripadnici hrvatske zajednice pripadaju srednjoj, odnosno starijoj generaciji kojoj je ovaj medij mnogo bliži. Zašto nam je važan Hrvatski glasnik? Moramo se pomiriti s činjenicom da 20-30 tisuća Hrvata koji žive u Mađarskoj nisu najvažnija tema za velike mađarske medije. Oni će se eventualno baviti nama ukoliko postoji neki problem. Ali običan građanin – pripadnik hrvatske zajednice voli saznati što se događa u nekom selu, mjestu, voli saznati kako je prošao neki događaj. Važno je također i ukoliko se radi o nekim društvenim događajima, poput popisa stanovništva ili onoga što se tiče manjina općenito, a u ovom ćete tjedniku uvijek naći dodatna pojašnjenja. Tako da je on neizbježno sredstvo putem kojeg se mogu dobiti informacije o životu, radu i događanjima Hrvata u Mađarskoj«, ističe Skenderović.
O važnosti Hrvatskog glasnika i Croatice svoje dojmove podijelio je s nama i ravnatelj Znanstvenog zavoda Hrvata u Mađarskoj Stjepan Blažetin, koji je istaknuo da je ona utoliko veća jer se radi o jedinom tjedniku na hrvatskom jeziku i jedinoj nakladničkoj kući u vlasništvu Hrvata u Mađarskoj.
»Zahvaljujući Croatici plasiraju se rezultati ovdašnje hrvatske zajednice u smislu pismenosti, a Hrvatski glasnik je jedini prostor gdje se može pratiti ono što se događa u njoj«, kaže Blažetin. 
I. Petrekanić Sič