Josip Gorjanac iz Sombora jedan je od dobitnika prve nagrada na FEDEMUS-u, republičkom festivalu dječjeg muzičkog stvaralaštva Djeca kompozitori. Bio je to povod za naš razgovor, a budući da sam imala priliku i čuti njegovu skladbu, mogu vam samo reći kako mi je žao što je ne možete i vi čuti, a kompozicija nosi naziv Midnight lake (Ponoćno jezero).   
Josip ima 12 godina i učenik je 7. razred OŠ Avram Mrazović u Somboru, a usporedo ide i u Muzičku školu Petar Konjović gdje svira klavir u klasi prof. Irene Mijailović. Kako nam je i sâm rekao, u glazbu se »zaljubio« još kao mali dječak, a najdraža igračka koja je produbila njegov talent bila je sintisajzer. 
»Imao sam igračku sintisajzer i od svoje treće godine sam po njoj non-stop svirao. Nitko me nije na to tjerao, nego jednostavno kao da sam se rodio s tim, zapravo s tom ljubavlju prema glazbi. Kada sam imao 8 godina, dobio sam pianino i tada već svjesno svirao odnosno radio ono što volim«, priča nam Josip, a tata Zlatko dodaje: »Na tom sintisajzeru je bio i displej i Josip je kroz igru sâm od sebe naučio i notne vrijednosti. Tada smo već vidjeli koliko ga glazba zanima. Prije nego smo ga upisali u glazbenu školu, dali smo ga na privatne sate klavira«. 
Ako mislite da je sve to baš slučajno, nije – Josip, naime, potječe iz glazbene obitelji, tata Zlatko svira tamburu, a mama Anđelka (vjeroučiteljica) svira orgulje. Od malih nogu bio je okružen glazbom, ali nemojte zaboraviti kako nije dovoljno imati samo talenta, nego je uz sve to potrebno i puno rada i vježbe. 
Josip nam je otkrio i podatak da od svoje pete godine komponira i smišlja skladbe, ali ih do sada nikada nije zapisivao, nego bi ih snimio, poslušao, pa ponovno ispočetka. 
»Sada sam prvi put zapisao svoju kompoziciju i poslao je na natjecanje, a na to me je potaknula nastavnica klavira. Iako sam već puno puta nešto komponirao, nikada nisam (za sad) uz to pisao i neki tekst. Ono što sam sad komponirao sam svirao i, po prvi puta, polako, notu po notu zapisivao. To je kraća skladba – traje dvije minute«, pojašnjava nam skroman Josip, pa mi preostaje dodati kako »dvije minute« u glazbi uopće nije malo. Ako mi ne vjerujete, probajte sami. 
Josip je u svojoj kategoriji, kao što sam spomenula, osvojio prvu nagradu, a bilo je oko 50 natjecatelja. 
»Zadovoljan sam postignutim. Bilo je i boljih od mene, ali budući da nisam imao mentora i da sam sve sam uradio, mislim da je za prvi puta dobro. Sve to smo slali za vrijeme korone i kasno sam dobio obavijest o tome natjecanju, pa je sve bilo urađeno u jednom danu«, kaže Josip. 
Dotaknuli smo se i planova za budućnost, na što nam je Josip rekao da se i nadalje planira baviti glazbom, usavršavati se i komponirati, te planira upisati i srednju Muzičku školu. 
»Ono što bih također volio isprobati jesu programi za komponiranje elektronske glazbe putem računala. Možda će zvučati čudno, ali ono što jako volim slušati jeste glazba koja se nalazi u kompjuterskim igricama. Fascinira me kako je genijalno napravljena i to mi je zapravo glavna inspiracija, pa bih se volio i u tome isprobati. Također, privlači me i editiranje drugih kompozicija«, priča nam Josip. 
Nadamo se kako će Josip u budućnosti, sve ono što komponira i zapisati, kako bi ostao i pisani trag o njegovima djelima, a da ćemo svi skupa imati prilike i uživo slušati njegove skladbe. Tko zna...
Ž. Vukov