Za razliku od aktualnog vremena u kojem nemilice obaraju stabla u šumama okolice grada, pri čemu ni veliki palićki park nije pošteđen seče (zbog širenja parkinga!), u prošlosti je sadnja ovih površina bila studiozno planirana, a uređenje palićke banje u rangu vrtne umjetnosti. Srećom je sačuvana tradicija njege divnih raznobojnih cvjetnih leja na obali jezera, kao i u Zoološkom vrtu, što stvara poseban šarm ovom turističkom mjestu.
Pošumljavanju Palića se još u prvim desetljećima devetnaestog stoljeća pridavao veliki značaj – nije Veliki park nastao slučajno: »Iz jednog izvješća iz 1842. godine saznajemo da je u novoustanovljenom palićkom parku posađeno više od 7.000 različitih stabala. Nalazimo podatak i o tome kako dominiraju zasadi bagrema i kanadske topole... Vremenom, park će zauzimati sve veći prostor; sadit će se jasen, javor, šljive i različito ukrasno šiblje, kao i najrazličitije vrste cvijeća. Grad se tek 1860. godine pobrinuo o značajnijem zasadu platana...« (László Magyar, »Palićke šetnje«, str. 16).
Ozbiljnost pristupa uljepšavanju palićkih obala prikazuje i projekt velike cvjećarnice (rasadnika) i zimskog vrta sa svjetlarnicima, predan Gradu na odobrenje 1927. godine (dio projekta prikazan je u prilozima). Lokacija objekta određena je »na mjestu koje je ograđeno za zasadnik«, tj. na rubu parka između teniskih terena i obale. Molbu za gradnju predalo je poduzeće Subotička električna željeznica i osvetljenje D. D., koje je u to vrijeme imalo u zakupu »Kupatilo Palić«. Projekt je izradio inženjer Milan Manojlović, čiji potpis tih godina nalazimo na više projektantskih planova novih kuća i većih zgrada na Paliću i u gradu. Plan je odobren, međutim, iz nepoznatih razloga ova gradnja, nažalost, nije realizirana, iako bi lijepo zamišljena zgrada s cvijećem i danas uljepšavala rub parka, umjesto starih radnih objekata koji su tu ostali.