Prošle nedjelje smo iz Poslanice Hebrejima slušali o spasenju koje nam je zavrijedio Krist svojom krvlju. Ove nedjelje nas autor Poslanice podsjeća da je cijeli naš život, sve misli i nakane srca, a ne samo djela, Bogu poznat, te ćemo mu za sve to na koncu ovoga života polagati račun. Poslanica nas ne želi plašiti, nego nas usmjeriti na pravi put.
Moć Božje riječi
Autor Poslanice Hebrejima kaže: »Živa je riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca.« (Heb 4,12). Potrebno je spoznati i nikada ne zaboraviti snagu Božje riječi. Ona je djelotvorna, po njoj je stvoren svijet, po njoj Bog djeluje u ljudskoj povijesti. Dovoljno je da on kaže i da nešto bude. Po njoj on provodi u djelo svoja upozorenja upućena neposlušnima, ali i svoja obećanja vjernima. Ona prodire u najveće dubine i najskrivenije dijelove ljudskoga života. U stanju je razlučiti sve čovjekove želje, težnje i nakane, razdijeliti ih na dva dijela, na zle i dobre. Za nju nema prepreke da prodre u ljudsko srce i jasno vidi što se u njemu nalazi. U Svetom pismu srce je središte čovjeka. Sve što čovjek čini i osjeća dolazi iz srca, zato Božja riječ baš u srce prodire, jer se u njemu nalazi sve ono što čovjek jest. U njemu se rađaju osjećaji i nakane za djela koja će tek biti učinjena. Zato je Bogu važno što je u ljudskom srcu i u njega prodire svojom moćnom riječju. No, on nije površan i nagao, kao što su ljudi. On razlaže i analizira, promatra, pa daje sud, uvijek pošten i točan.
Bog sve vidi
U nastavku autor od Božje riječi prelazi na sveznanje Božje: »Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.« (Heb 4,13). Dakle, ne možemo se sakriti od Boga. Poznati su nam primjeri biblijskih grješnika, koji su upravo to pokušali, ali Bog je znao gdje su i što su počinili. Znao je i da su Adam i Eva jeli sa zabranjenog stabla, i da je Kain ubio Abela, i sve druge grijehe pojedinaca, ali i izraelskoga naroda. Njegova svemoć omogućava mu da i prije nego mu sami odlučimo priznati grijehe koje smo počinili, on već zna što se dogodilo, jer mu ništa nije skriveno. Tako zna i kada tajimo, čak i pred sobom niječemo počinjeno. No, pred njim je sve razgoljeno, sve jasno vidljivo i ništa ne može ostati tajna. Ne možemo se sakriti od Boga, od onoga kome nam je dati račun. Stoga treba vjerovati njegovoj riječi, slušati njegov glas i težiti za njim u svome životu, tako da se ne posramimo kada budemo stajali pred Sucem na kraju vremena.
Ohrabrenje
Ovaj ulomak iz Poslanice Hebrejima može nas na prvu zaplašiti. No, on je ohrabrujući za sve kršćane. Jer, kao što Bog vidi sve naše grijehe, zla djela i nakane, tako vidi i sve ono dobro što činimo, vidi koliko se u njega pouzdajemo i koliko vjerujemo. Često se osjećamo obeshrabreni kada zbog dobra loše prođemo, kada budemo iskorišteni ili prevareni. Isto tako Bog vidi i naše žarke molitve, naše patnje i nakane koje mu prikazujemo. I onda kada nam se čini da nas je i on zaboravio, da nas ne čuje i da ne vidi sve naše žrtve i dobra djela, Poslanica Hebrejima nas podsjeća da nije tako. To će sve ući u račun koji ćemo polagati kada stanemo pred Suca.
Svjesni da Bog sve vidi i ništa mu se ne može skriti, trudimo se živjeti tako da se ne bojimo jednoga dana susresti se s njime licem u lice, jer Bog vidi i sva naša nastojanja i trud oko toga da budemo bolji i revniji kršćani.
