Najviši od triju tornjeva župne crkve sv. Mihovila arkanđela, visok 53 metra, nadvisuje ne samo sve ostale objekte u Odžacima, nego i cijeli krajolik zapadne Bačke. Ova zgrada dom je Crkve, zajednice vjernika, koja je 29. rujna proslavila svojeg župnog patrona.
Izgradnja sadašnje crkve počela je 25. listopada 1818., u velikoj mjeri od materijala stare crkve, izgrađene ovdje 1764. godine. Značajni dio sredstava za izgradnju dali su sami Odžačani, njemački živalj, davanjem naturalija u za to osnovani fond, a najviše novca, gotovo polovicu, priložili su proizvođači kudelje, ovdje naročito zastupljeni i poznati. Gradnja je završena 1821. postavljanjem križa na centralni toranj. Pročelje je oblikovano u stilu klasicizma, a unutrašnjost iznimno raskošna, s umjetničkim izvedbama u svetištu i pokrajnjim prostorima iznimno velikih dimenzija i vrlo živih kompozicija. Povijest izgradnje crkve i njezine umjetničke vrijednosti (1970. proglašna je spomenikom kulture) sažeo je dr. Vladimir Stojanović u nedavno publiciranoj monografiji Odžaka.
Kako ostati branitelj dobra?
Biskup Subotičke biskupije mons. Slavko Večerin predvodio je misno slavlje o dvostoljetnoj obljetnici dovršetka gradnje župne crkve skupa s domaćinom, župnikom preč. Jakobom Pfeiferom i svećenicima okolnih župa. Svečanom misnom slavlju nazočili su brojni vjernici i hodočasnici, kao i gosti: episkop bački Irinej Bulović, njegov vikarni episkop Damaskin Grabež, te biskup Slovačke evangeličke Crkve augsburškog vjeroispovijedanja u Srbiji Jaroslav Javorńik s pratnjom.
Biskup Večerin u homiliji je, prikazavši lik i djelovanje sv. Mihovila arkanđela, posvijestio vjernicima da je borba protiv oholosti Zloga i danas aktualna. »Svjesni smo koliko oholost može prouzročiti zla u svijetu. Od prvih ljudi do današnjega vremena, ta zla sklonost obuzima ljude u svim kategorijama i staležima. Čovjek u svojoj oholosti i samodopadnosti uvijek se nastojao udaljiti od Boga ili zauzeti njegovo mjesto. To redovito vodi i čovjeka i svijet oko njega u propast. Zato je toliko ovisnika, prijevara, ubojstava, toliko stradanja nevinih od prometa do razbojstava. Pitamo se kako ostati u tome branitelj dobra, kad se čini da je dobro toliko puta pobijeđeno, a da zlo nastavlja svoje postojanje? Moguće je. Vjera nas uči da je Isus svojom žrtvom na križu i uskrsnućem pobijedio svaki grijeh, zlo i samu smrt«, kazao je biskup.
Na koncu mise, preč. Pfeifer, budući da je imenovan novim bačkim arhiprezbiterom, položio je ispovijest vjere i prisegu vjernosti pred biskupom Večerinom. Na misi je pjevao Mješoviti zbor Santa Maria iz Bača kojim je ravnao David Bertran.
Pastoral na četiri jezika
Već 45 godina u Odžacima neumorno pastoralno djeluje preč. Jakob Pfeifer, rođeni Plavanac, svećenik koji u svojoj sedamdesetoj godini života i dalje skrbi za, sada, malobrojne katolike, uz župničku službu u dvije apatinske župe. Kaže da se liturgijski pastoral nedjeljom odvija na hrvatskom jeziku, uz uporabu mađarskog, njemačkog i slovačkog. »Nedjeljom slavimo misu s oko 30 vjernika, uglavnom starijih od 50 godina, a preko tjedna s najviše njih šest. To je naša realnost. Mladih katolika gotovo i nema, a školske djece je također vrlo malo, tako da smo ostali na klasičnom pastoralu«, navodi on.
Obljetnicu je odžačka crkva dočekala spolja potpuno obnovljena. Sredstva za obnovu su, kaže Pfeifer, zaista bila nenadani Božji dar. »Godine 2018. sam dobio iznenadan poziv iz Švicarske, iz jednog ureda notara. Obaviješten sam da je pokojna gospođa Helena Steimann Kelbli, rođena Odžačanka, ostavila značajan dio svoje imovine upravo crkvi u mjestu svojeg rođenja. To sam namijenio obnovi crkve. Ovdje živim toliko dugo, a apatinske crkve smo uspjeli obnoviti, te smo krenuli k obljetnici crkve sveukupnom i temeljitom spoljnom obnovom, koja je nedavno dovršena.
Odžaci su nekada bili jedna od većih i iznimno uglednih župa u Bačkoj, koja je dala veliki broj svećenika, te mons. Ladislava Németa SVD, zrenjaninskoga biskupa i mnoštvo redovnica. To je prekinuto protjerivanjem većinskog njemačkog življa nakon II. svjetskog rata. Danas živi u drukčijim vjerničkim koordinatama, no i u njima i dalje čuva katoličku duhovnu i materijalnu baštinu. Njoj doprinosi i stotinjak odžačkih katolika Hrvata, koliko ih je bilo u ovom mjestu prema posljednjem popisu.
M. Tucakov
