2. listopada 1930. – Neven piše da je Ivan Vojnić Tunić, profesor Državne muške gimnazije u Subotici premješten u istom svojstvu (profesor matematike i fizike) u Požarevac. Vojnić Tunić je bio prvi poslijeratni ravnatelj Bunjevačko-srpske gimnazije i član-osnivač Hrvatskog prosvjetnog društva Neven u Subotici.
3. listopada 1929. – Neven piše da je u Subotici održan pripravni sastanak subotičkih hrvatskih prosvjetnih radnika radi osnivanja podružnice Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Subotici. Na osnivačku skupštinu doći će i predsjedništvo Napretka iz Sarajeva.
4. listopada 1930. – Somborski Glas naroda piše da se u Somboru 27. rujna Ljudevit Čuvardić, bankarski činovnik, vjenčao gospođicom Jelisavetom Stolišić, kćerkom Stipana Stolišića, poreznog senatora, predsjednika Bunjevačkog kola.
5. listopada 1920. – Neven prenosi memorandum općine Bikić predsjedniku ministarskog vijeća Kraljevine SHS Milenku Vesniću odobren na odbornoj sjednici 23. rujna. Potpisnici (Joso Vuković Đido i Mera Milanković) mole ministra da se u i Bajskom Trokutu provedu izbori za ustavotvornu skupštinu zakazani za 28. studenog.
6. listopada 1940. – Obzor prenosi pisanje Subotičkih novina o sjednici subotičkog Gradskog vijeća na kojoj je raspravljana podjela pomoći za studije siromašnim studentima. »Čim je došla prva molba, kojom se traži pomoć za studije u Zagrebu, nastala su natezanja, protivljenja, dok na koncu pitanje pomoći nije skinuto sa dnevnog reda i odgodjeno za kasnije.« U opstrukciji sjednice su se istaknuli sljedeći gradski općinari: Božidar Ristić, Radivoj Miladinović, Branko Pakaški i drugi. Znakovito je da nitko od imenovanih nije rođen, niti odrastao u Subotici. Ondje su ih odveli posao i partija (Narodna radikalna stranka i Jugoslavenska radikalna zajednica).
7. listopada 1920. – Neven doznaje iz stanovitih izvora da je Ministarstvo prosvjete Kraljevine SHS naredilo da se u subotičkim školama uči samo ćirilica. U nastavku piše: »Ako ta naredba zaista postoji, vjerujemo da je nastala zabunom i nepoznavanjem prilika, jer kako bi se u Subotici, gdje velik dio učenika ne zna ili vrlo slabo znade ćirilicu, učila samo ćirilica, dok se u samoj Srbiji uči takodjer i latinica. Takova naredjenja zaista ne stvaraju jedinstvo, osobito, ako se hoće silom provoditi«.
7. listopada 1934. – Subotičke novine donose kratku biografiju Mladena Barbarića. Rođen je u Iloku od bunjevačkih roditelja, čiji su preci bili rodom iz Baje. Već u nižim razredima gimnazije je pisao pjesme. Kao srednjoškolac je uređivao đački list Srijem i osnovao je malo književno društvo. Studirao je filozofiju u Baji. U to vrijeme dao je objaviti više pjesama u subotičkom Nevenu. U Baji mu je učitelj bio Ante Evetović Miroljub, o kojem je napisao studiju za zagrebački književni časopis Smilje. Barbarić je osobno poznavao bunjevačke prvake. Više puta je dolazio u Suboticu i dijelio narodu poučne i nabožne knjige (većinom izdanja sv. Jeronima). Po završetku školovanja, kao kateheta u građanskoj školi u Iloku je pokrenuo list za hrvatsku katoličku mladež Anđeo (1901.), kojeg je uređivao 15 godina. Bavio se i poviješću Srijema. Iz njegovog historiografskog opusa vrijedi izdvojiti studiju Povijest prve franjevačke gimnazije u Rumi (1912.).
8. listopada 1925. – Neven piše da je Blaško Rajić na crkvenoj proslavi tisućugodišnjice hrvatskog kraljevstva rekao da su Bunjevci podrijetlom čisti i pravi Hrvati.
