Mobiteli, tableti, laptopovi, računala... prepuni su nam glazbe, fotografija, knjiga u elektroničkom formatu, filmova, serija... No, ne predstavlja li veću sreću i zadovoljstvo glazbu slušati putem ploča i audio kaseta, fotografije gledati u foto albumima, filmove na filmskom platnu, a knjige čitati s papira? Na ovo će pitanje, u velikom broju, zasigurno potvrdno odgovoriti generacije 50-ih, 60-ih, 70-ih godina (ima ih i među rođenim 40-ih i 80-ih). Međutim, sve su te umjetnosti, razvojem tehnologije, nažalost poprimile neki drukčiji oblik, ali jedna od njih, i to deveta po redu, a koju prestavlja strip, se ne predaje. Ljubitelja stripa na ovim našim prostorima nemali je broj, striparnica također; sve je više mladih koji pokazuju veliko zanimanje za ovu »umjetnost«, koja, prema mišljenju jednog od sugovornika, doživljava svoje novo zlatno doba. Sve je to bio više nego dovoljan razlog da se, nakon one o Tomosovim motorima, pozabavimo još jednom nostalgičnom temom.

Kratki pogled u prošlost

Do raspada SFRJ strip scena je na ovim prostorima bila jaka. Od 50-ih godina prošloga stoljeća u kontinuitetu su izlazili stripovi u izdanju novosadske Stripoteke, zagrebačkog Plavog vjesnika, 1968. pojavila su se izdanja Zlatne serije i Lunov Magnus stripa koja su predstavila talijansku strip scenu (Blek Stena, Zagor, Komandant Mark, Kapetan Miki itd.), a potom su tu Alan Ford, Pauk, Uranela, Mirko i Slavko, Politikin zabavnik (u kom je također bilo stripova) i dr. Početkom 90-ih, zbog sankcija, sve to nekako zamire (nestalo je papira, od Talijana nisu otkupljena prava na daljnje objavljivanje, javlja se financijska kriza) i u Srbiji se prestaju tiskati stripovi koji su inače izlazili u izdanju novosadskog Dnevnika. Bilo je u to vrijeme pokušaja za oživljavanjem te scene, ali se to dogodilo tek 2008. godine pojavom beogradske izdavačke kuće Veseli četvrtak, koja počinje s izdavanjem starih junaka (Dilan Dog, Zagor, Tex Viler, Mister No), a potom proširuje svoju ponudu. Nakon nje, također u Beogradu, pojavljuje se izdavač Čarobna knjiga, koja izdaje veoma kvalitetne strip albume, i od tada strip u Srbiji doživljava, može se reći, jedan procvat, renesansu. Također, uz »stare«, veliko zanimanje za strip počinju pokazivati pripadnici mlađih generacija.

Klub ljubitelja stripova Sombor

Na inicijativu Somborca Danila Bogdanovića, ljubitelja devete umjetnosti unazad oko četiri desetljeća, u Somboru je 2015. godine osnovan Klub ljubitelja stripova. 
»Iskoristio sam jednu društvenu mrežu da uputim poziv, od Omladinskog kluba Grada Sombora dobili smo prostor i termin, organizirali smo prvi sastanak i na moje veliko iznenađenje na njemu se pojavilo između 30-40 ljubitelja stripova iz Sombora. Nakon nekoliko sastanaka, na kojima smo razmjenjivali iskustva vezana za strip, razgovarali o kolekcijama, uspoređivali neke naše raritetne stripove, osnovali smo Klub. Počeli smo pozivati strip crtače i autore, scenariste, ljude iz okruženja za koje smo znali da se bave stripom, a već 2016. u Somboru smo organizirali prvi Festival stripa, i od te godine se održava Somborski internacionalni festival stripa i fantastike. Zahvaljujući ravnateljici somborske Gradske biblioteke Karlo Bjelicki Nataši Turkić dobili smo jednu podrumsku prostoriju koju smo uredili za naše potrebe i tu se sada sastajemo dva puta tjedno«, kaže predsjednik ovog kluba.
Što se tiče članstva, u Klubu ih trenutno ima oko 90, od kojih najmlađi registrirani ima 7, a najstariji blizu 80 godina. 
»Zanimljivo je da oko polovinu članova čine osnovci, srednjoškolci i studenti, a drugu polovinu ljudi srednjih godina i oni malo stariji, koji su stripove čitali 70-80-ih godina, kada su bili zaista popularni na ovim prostorima. Što se tiče vrste stripova, među mladima ima onih koji vole, primjerice, Zagora ili Dilan Doga, mada je daleko više onih koji vole japanske Mange i naravno ove sada popularne Marvelove i DC junake«, navodi Bogdanović, dodajući kako udruženja koja se na neki način bave stripom, u Vojvodini postoji svega tri-četiri, a u Srbiji malo više od 20, uključujući tu i škole stripa. 
Na pitanje kako ocjenjuje strip scenu u Srbiji, on odgovara:
»Rekao bih da je u ovom momentu novo zlatno doba stripa u Srbiji. Naime, ranije je na prostoru cijele bivše Jugoslavije postojalo četiri-pet velikih izdavačkih kuća koje su izdavale određene vrste stripova u daleko većim tiražama nego danas. Međutim, danas, samo u Srbiji postoji 12-13 izdavačkih kuća koje se bave isključivo izdavanjem stripova i sve one izdaju različite stripove, različite junake, edicije, različite škole stripa (talijanske, francuske, engleske, američke, japanske...) i čini mi se da nikada nije bilo više izdanja nego što ih ima u ovom momentu. Razlika između strip scene u Srbiji i one u inozemstvu je u tome što naši neafirmirani autori koji se ne bave komercijalnim stripom još uvijek nemaju toliku prođu da bi mogli širokom auditoriju prikazati svoje stripove. S druge strane, ona komercijalna strana je široko rasprostranjena, i u Srbiji se, primjerice, svake godine održava 12 različitih strip festivala, što je za zemlju kao što je naša izuzetno puno«.
O stanju u području devete umjetnosti u Hrvatskoj, te o suradnji s istim ili sličnim hrvatskim udruženjima Danilo Bogdanović kaže:
»U Hrvatskoj je strip scena također raznovrsna i razvijena, s tim da ona mnogo više pažnje posvećuje autorskom stripu pa tako njihovi neafirmirani mladi crtači imaju mnogo više prilike pokazati ono što rade. Strip je jedna od grana umjetnosti koja potpuno briše granice među ljudima. Izuzetno dobro surađujemo i u kontaktu smo s ljubiteljima i kolekcionarima stripa iz Hrvatske. Veliki broj naših ljubitelja i kolekcionara prati i kupuje hrvatska izdanja, a pouzdano znam da i oni vrlo rado nabavljaju naša izdanja. Naš klub je u izravnom kontaktu s udruženjem iz Osijeka koje se zove Hrvatski autorski strip, često surađujemo i naša suradnja je izvanredna«.

Prva striparnica u Subotici

U Subotici je u siječnju ove godine otvorena striparnica pod nazivom 300 čuda, prva prodavaonica ovakvog tipa ikad otvorena u spomenutom gradu. Njen vlasnik je Subotičanin Ognjen Vučković, strastveni ljubitelj stripova, a budući da živi u Beogradu, za vođenje striparnice, tj. nabavu, prodaju i odnose s javnošću zadužen je Uroš Jagodić, također zaljubljenik u devetu umjetnost. 
»Budući da Ognjen voli stripove, a ima i svoju nakladničku kuću 300 čuda comics, odlučio je u rodnom gradu otvoriti striparnicu. Za sada se ova ideja pokazala kao veoma dobra, ima dosta zainteresiranih i čim je ljudi otkriju, redovno nam se vraćaju. Svakodnevno imamo kupaca, koji su u početku bili uglavnom pripadnici starije i srednje generacije koje uzimaju Bonellijeve i stripove starijih talijanskih izdanja, ali sada sve više dolaze mladi (osnovno i srednjoškolci) kod kojih su ultra popularni japanski stripovi Mange, te Marvelovi i DC junaci«, potvrđuje Bogdanovićevu konstataciju Jagodić, dodajući da radnja za sada nudi isključivo domaća izdanja nakladničkih kuća Comico, Čarobna knjiga, Darkwood, Veseli četvrtak, Golkonda, Makondo, 300 čuda comics, ali im je plan, u skorijoj budućnosti, nabaviti i hrvatska. 
»Za sada smo to uspjeli jedino preko Color Press Media Grupe, koji su distributeri za hrvatska izdanja i koji, među ostalim, izdaju i Alana Forda. Međutim, to za sada nešto nije išlo i sada želimo stupiti u izravni kontakt s nekim tamo, jer ih dosta traži ta hrvatska izdanja. Primjerice, njihova izdavačka kuća Fibra ima jako lijepe stripove koji se dosta traže, a veliko zanimanje vlada i za hrvatskim izdanjima Alana Forda, Zagora, Texa, Dilan Doga...«
Na pitanje koliko, po njegovim saznanjima, ima ljubitelja, odnosno kolekcionara stripova u Subotici, Uroš Jagodić odgovara: 
»Ako gledam naše kupce, može se govoriti o nekoliko desetaka ljubitelja stripova, a što se tiče kolekcionara, ima ih nekolicina koji imaju na tisuće stripova. Ima ih koji kupe dva broja istog stripa – jedan za čitanje i poslije za prodaju, a drugi ostave sebi na polici i to neotvoren, u celofanu«.
Što se tiče budućih planova, stiparnica 300 čuda planira organizirati strip festival »u okviru kojeg bi bila održana burza stripova (potrebno je još »samo« okupiti nekolicinu ljubitelja/kolekcionara stripa koji bi bili voljni dati svoje »blago« na prodaju ili za razmjenu, budući da je većina njih zainteresirana samo za kupovinu), strip radionica za djecu i mlade, te pozvan neki od strip crtača, poput subotičkog, a svjetski priznatog Leonida Pilipovića, poznatog kao Leo fon Punkerstein«.
A upravo s njim, te s jednim stripofilom, čija ljubav prema stripovima traje govoto pola stoljeća, nastavit ćemo i zaokružiti u sljedećem broju priču o strip sceni i ljubiteljima devete umjetnosti u našem okruženju.
I. Petrekanić Sič