Suvremene autoceste skratile su nam putovanje do mora, ali nas ujedno i uskratile za prizore bisera kontinentalne Hrvatske. Jedan od takvih bisera je i mjesto Rastoke, smješteno na pola puta stare ceste između Karlovca i Splita, tridesetak kilometara od svima poznatih Plitvica. Mjesto je to na kojem rijeka Slunčica rastačući se po sedarnim stijenama utječe u rijeku Koranu tvoreći niz slapova i malenih jezera neopisive ljepote. Naši domaćini bili su direktor Turističke zajednice Grada Slunja Dragan Smrzlić i vodič Ivan Kralj koji nam je ispričao zanimljivu priču o ovom bajkovitom mjestu.
Mješavina tradicije i fenomena krša
Mjesto Rastoke, poznato po vodenicama kojih je još koncem 19. stoljeća bilo dvadesetak, spominje se već u 18. stoljeću. Zbog svoje ljepote i osobitosti, 1969. godine uvršteno je u Registar nepokretnih spomenika kulture bivše Jugoslavije. U vrijeme Domovinskog rata selo je teško devastirano i gotovo posve napušteno. Nakon rata, ljudi su se u njega polako vraćali, te je prema popisu stanovništva 2001. godine u njemu živjelo pedesetak stanovnika. Danas je zahvaljujući razvitku turizma, koji se temelji na prekrasnoj prirodi i mogućnostima koje ona pruža za sport i rekreaciju, njihov broj daleko veći. Prema riječima našega vodiča mjesto Rastoke jest mješavina tradicije i fenomena krša. Naime, mjestom dominira etno-kompleks u privatnom vlasništvu koji čine tradicijske kućice i vodenice izgrađene od materijala kojih u Lici ima u izobilju – od drveta i sedrenih stijena. Vremenom su uz ovo imanje i drugi mještani počeli dodavati vlastite sadržaje što je u konačnici stvorilo jednu prekrasnu cjelinu raznolike turističke ponude. Cijeli kompleks ispresijecan je rijekom Slunčicom koja, razlijevajući se na nekoliko mjesta tvori brzace i slapove kao stvorene za pokretanje mlinova žličara.
Mlinovi i vile
Mlinovi su bili temelj ekonomije ovoga mjesta, a posjedovati ga bilo je jako unosno. Više osoba imalo bi udio u mlinu, te su mlinovi bili nešto poput današnjih dioničarskih društava. Udjelima u mlinu se i trgovalo, čak bi udio u mlinu znala dobiti kćer za miraz. Uz ekonomsku, mlinovi su imali važnu socijalnu komponentu. Naime, ljudi su u mlinove dolazili samljeti žito kako iz okolice, tako i iz dalekih krajeva, pa čak i iz Dalmacije. Tu su ostajali po nekoliko dana, a vlasnik mlina imao je obvezu zbrinuti kako ljude, tako i stoku. Razmjenjivala se roba, ostvarivali kontakti među ljudima i prepričavale priče i legende. Posebno izdvajaju one o vilama, jer gdje ima vode i čiste prirode ima i vila koje nastanjuju čiste potoke i guste šume vješto se skrivajući od ljudskih očiju.
Čarolija vode
Prirodni fenomen po kojem je ovaj kraj poznat jest šupljikavi kamen sedar. Za razliku od mrtvih stijena, sedar je biokemijska struktura koja se sastoji od kalcija i mahovine, vodenih algi i drugih biljaka. Nastaje tako što se kalcij koji se nalazi u vodi koja prolazi kroz karbonate, ugrađuje u mahovinu tvoreći barijere. Barijere nisu jednom stvorene, već stalno rastu i mijenjaju se. Glavni preduvjeti za rast barijera jesu brzina vode i svjetlost potrebna za rast mahovine. Idealna brzina vode je između jednog i tri metra u sekundi. Da je veća ne bi bilo kalcifikacije, a da je pak manja ne bi bilo dovoljno kisika za rast biljaka. Sedrene barijere rastu prema gore, ali postoji i rast prema dolje. Snaga vode gura biljke prema dolje koje se lagano kalcificiraju i stvaraju stijenu – stvaraju se tzv. brade, a iza njih pećine. Na Plitvičkim jezerima jeste najbrži rast barijera (oko 1 cm godišnje), koje stvaraju krajobraze jedinstvene ljepote.
U Rastokama, uz niz malenih slapova, postoje i tri velika. Najveći je Buk jer stvara veliku buku, zatim slap Hrvoje koji je prema legendi dobio ime po nesretnom mladiću koji se s toga mjesta bacio u Koranu jer se nije mogao oženiti djevojkom koju je volio, te slap Vilina kosa koji čuva legende o vilama koje se i danas prepričavaju.
Prema procjeni Turističke zajednice Rastoka, Plitvice godišnje posjeti oko milijun i šest stotina tisuća ljudi od kojih jedna trećina dođe i u Rastoke. Gosti su nekada ostajali jedan dan, a danas ostaju oko tri dana. Mnogi hoće osjetiti jedinstvenu mogućnost noćenja iznad slapova i brzaca Slunčice. Do pandemije korone, veliki postotak gostiju činili su Azijati koje ovdje dolaze jer je na ovom području sniman Reality popularan u azijskim zemljama. Ovaj prekrasni krajobraz bio je kulisa za snimanje svima poznatog filma Winetou, a indijanski totem iz filma moguće je vidjeti u etno-kompleksu. Totem je etnološki zanimljiv jer uz indijanske simbole, sadrži elemente lokalne tradicijske kulture – glave žene i muškarca u ličkim kapama.
Osim ljepota krajobraza Rastoke gostima nude mogućnost bavljenja različitim sportovima: bicikliranje po šumskim stazama, nekoliko uređenih šetnica kroz prirodu, jahanje, adrenalinski kamp, a posebno se izdvaja kajaking – jedan od najboljih u Hrvatskoj.
Mjesto Rastoke primjer je kako dobra privatna inicijativa može pokrenuti život ne samo jedne zajednice, nego cijeloga područja. Naime, putujući kroz ovaj dio Like očito je kako se nekadašnja ruralna sredina polako prilagođava potrebama turizma. Obnavljaju se stare kuće, grade restorani, pazi na izgled dvorišta. Dugo zaboravljena zelena Lika posjeduje upravo ono za čime moderan čovjek žudi – netaknute šume, čistu vodu i mir.
Aleksandra Prćić
