Zbunjujuće je moje razmišljanje o ljepoti, pomislim ponekad da nije fer opisujući nešto, a posebno nekoga, najprije izdvajati ljepotu kao najvažniju značajku. Ne znam kako to najjasnije objasniti, ali nekako nije u redu prema onima koji nisu lijepi, kao da je u pitanju neka diskriminacija. Znam, znam, ljepota je relativna stvar, ali svima su nam neki ljudi posebno lijepi i ugodni za gledanje. Koliko god mi se to činilo čudnim i nepravednim, ljepota je nešto što svi volimo. Kada je ne promatram u odnosu na ljude, dozvoljavam joj da me ponese, pa tako volim lijepe krajolike, dizajne, pjesme, džempere, naušnice, rečenice, destinacije... Često se tome dodaje prefiks naj i tada u priči nema mjesta za natjecanje, pogotovo što se tiče destinacija, pa imamo najljepše otoke, gradove, zemlje, vrtove…
U posljednje vrijeme, osim što želim provesti što više vremena u šumi, sela su mi sve primamljivija odredišta za putovanja. Sjećam se kako sam sanjala da, ako sve »propadne«, uvijek mogu otići na selo, imati kozu i uzgojiti rikulu. Planiram istražiti najljepša sela u Europi. Dakle, kombiniram lijepo i željeno.
Kako je krenula ideja o istraživanju najljepših sela u Europi tako se pojavio i problem parametara. Treba li krenuti od zelenila Engleske i Nizozemske, ili brda Norveške i Austrije, romantike Italije ili rustikalnosti Švedske?
Ipak, otvaramo »sezonu« najljepših sela u jednoj od najinspirativnijih destinacija u Francuskoj – selu Rocamadour. Ovom selu nije bilo dovoljno da bude najinspirativnije, već je proglašeno omiljenim selom u Francuskoj, a od 2016. nalazi se na UNESCO-voj listi svjetske baštine. Krase ga lijepe kuće na litici, a u selo se ulazi kroz nekoliko vrata na utvrdi, od kojih su najljepša Port du Figer i Port Salmon. I da ne zaboravim, selo ima jednu ulicu – Rue de la Couronnerie, koja je prošarana srednjovjekovnim kućama.
Sada je vrijeme za bajkovite engleske prizore i to u selu Bilburi. Sigurno bi dovoljan podatak, za opravdanje, bio taj da je glavna ulica ovog sela utisnuta svim Britancima u pasoš, ali ne mogu odoljeti dodati da je selo smješteno na jugozapadu Engleske, na rijeci Köln, u ceremonijalnoj grofoviji Gloucestershire.
Bajka postoji i u Nizozemskoj, u selu Giethoorn, no, putovanje nastavljamo u romantičnijem ritmu i selimo se na otvorene prostore. To je kao taktički igrati igru toplo-hladno. Ovdje je stvarno hladnije, ali to je zbog 1.650 metara nadmorske visine. Ljudi ovdje govore četiri jezika, a selo je obnavljalo i oslikavalo kuće iz 17. stoljeća.
Nismo stigli ni do rustikalne Švedske, ali izdvajam selo Rättvik. Romantični trenuci Italije i Španjolske nisu ništa manje vrijedni. Oni su doista nenadmašni i nenametljivi osvajači ženskih srca. 
Ribarsko mjesto Marsaxlokk na Malti pravi je melem za dušu. Nasmijani ribari sjede na molu i protežu mreže. Uvalu karakteriziraju ručno oslikani čamci jarkih boja koje mještani zovu luzza. Na svakom od njih može se vidjeti i Ozirisovo oko za koje se vjeruje da donosi sreću i štiti ribare... Tu su i Grčka i Švicarska kao posebna priča. Čak ih ni priča ne povezuje.
Dojam je da ljudi podcjenjuju sela, njihove cijene i mogućnosti. Opet dolazim do zbunjujućih misli, ovaj put u svezi novca i poželjnosti. Ali o tome nekom drugom prilikom. Sada nam svima ostavljam prostora za maštanje o najljepšim selima u Europi.
Gorana Koporan