Na fotografiji su Josip Engert (dobošar) i njegov brat Antun Engert. Obojica su iz Hrtkovaca. Fotografija je nastala između 1950. i 1955. godine i iz obiteljskog je albuma Anice Blažić, također iz Hrtkovaca. Prema njezinu sjećanju u selu je bio dobošar, koji je u određene dane obavještavao mještane o događajima u selu. Šetao bi po ulicama Hrtkovaca i na svim raskrižjima stajao bi i udarao u doboš govoreći: »Daje se na znanje«... ili »Pažnja, pažnja«. Kada bi se narod okupio, pročitao bi im obavještenja koja su se odnosila na događaje u selu ili neke druge obavijesti.
Josip Engert bio je Anicin stric, najstariji brat njezinoga oca. Rado je podijelila sjećanja na svoje rano djetinjstvo i događaje u svom rodnom mjestu.
»Moj stric Josip je radio u mjesnom uredu u selu. Održavao je prostorije u njemu: televizijsku dvoranu u kojoj su se svake večeri okupljali mještani, budući da u to vrijeme kućanstva nisu imala televizore. Tu je bila i dvorana za šah u kojoj su se uglavnom okupljali muškarci u slobodno vrijeme. Stric Antun je bio tu uvijek kada je trebalo naložiti pećnicu, pripremiti dvoranu za posjetu većeg broja ljudi, te pospremiti je nakon njihovog odlaska. Osim tih obveza, bio je i dobošar i pronosio vijesti mještanima sela«, prisjeća se Anica.
Iako je u to vrijeme pohađala tek osnovnu školu, dobro se sjeća najava lijepih vijesti u selu.
»Vijesti su se uglavnom odnosile na događaje koje je organizirala mjesna zajednica. Dobošar je najavljivao održavanje različitih sjednica u selu, zatim održavanje većih skupova i kulturnih događaja, te informacije o terminima predviđenim za cijepljenje pasa i drugih životinja. Osim toga i mještani su preko dobošara obavještavali svoje susjede iz sela o klanju svinja i prodaji mesa na određenom mjestu u selu, te o prodaji drugih domaćih proizvoda. U to vrijeme nije bilo telefona i to je bio jedini način da se javnost obavijesti o nekim novinama u selu ili o naredbama tadašnje civilne vlasti. Obavještavanje javnosti preko dobošara trajalo je sve dok u selu nije uvedena struja. Tada su u svim ulicama u selu postavljeni zvučnici na banderama. Čim bi seljani čuli muziku sa zvučnika, znali su da slijedi neka važna obavijest. Elektrifikacija je zamijenila dobošara, koji je do tog vremena bio iznimno važna osoba u selu. Sada su ostale samo stare fotografije kao podsjetnik na ta vremena, a meni osobno, lijepa sjećanja na strica dobošara, na koga sam od malih nogu veoma ponosna«, kaže Anica.
Dobošara u selima nema već desetljećima. Sada se vijesti prenose putem medija i drugih sredstava informiranja. Ostala su sjećanja, stare fotografije i pismeni zapisi, te kazivači, uz pomoć kojih danas saznajemo o važnim povijesnim događajima i osobama poput današnje priče o dobošaru iz Hrtkovaca. 
Od naše sugovornice Anice, inače jedne od pripovjedača u knjizi Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine, dobili smo obećanje da će uz njenu pomoć, neke od narednih stranica našeg tjednika uskoro biti popunjene još nekim zanimljivostima iz povijesti ovoga srijemskoga mjesta.
S. D.