Nekoliko starih i velikih stabala hrasta lužnjaka, pod zaštitom države, što je obilježeno i adekvatnom tablom, nalazi se u Ulici Sándora Petőfija na Paliću, pružajući joj poseban šarm i atmosferu. Ovom tihom ulicom se sigurno šeće; vozači automobila je zaobilaze, jer u njoj postoji još jedno vrijedno svjedočanstvo povijesti, a to su kamene ploče (makadam), koje su iz prošlih vremena očuvane u dijelu ulice. Sve još podsjeća na zlatno doba Banje Palić, kada su ovom i okolnim ulicama u kočijama prolazile dame sa šeširima i suncobranima, do svojih ili iznajmljenih vila za odmor.
Nekadašnji ljetnjikovci danas su obiteljske kuće s vrtovima i parkovima. Upravo u Ulici Sándora Petőfija nalazi se objekt pod zaštitom, s karakterističnim tornjem i sačuvanim autentičnim detaljima iz vremena nastanka. Vilu je gradio Josip Dohanj 1927. godine, a projekt s molbom za dozvolu za gradnju čuva se u Povijesnom arhivu Subotica (F: 47. 1699. odl. 1398/1927.). Prema dokumentima, Dohanj je ovdje, u svom palićkom voćnjaku i vinogradu gradio ljetnjikovac, što je nekada bilo uobičajeno za imućnije obitelji, a stanovao je u gradu u Trumbićevoj ulici (danas Sándora Petőfija; koje li podudarnosti što se ona, nekada bezimena ulica gdje je gradio vilu, danas zove istim imenom). Vila je izgrađena s vinskim podrumom, koji su imali i drugi palićki objekti okruženi vinogradima na većim površinama, prije usitnjavanja parcela u prošlom stoljeću. Zanimljiv projekt ljetnjikovca izradio je inženjer Milan Manojlović, koji je upravo u to vrijeme, između 1925. i 1930. godine, projektirao nekoliko ljetnjikovaca na Paliću, kao i obiteljske kuće u gradu u više kvartova (Kertvaroš, Gat, Novo selo...). U novije vrijeme objekt je u skladu s propisanim zaštitarskim mjerama adaptirala i održava je obitelj Dubajić, čuvajući u dvorištu i veliki, stari kesten posađen, vjerojatno, u vrijeme ili prije nastanka zgrade.