Bog je stvorio čovjeka drugačijeg od svih stvorenja. Udahnuo mu je duh i tako je čovjek postao slika Božja. Dobio je od Boga slobodu koju je pogrešno iskoristio i tako pustio grijeh u ovaj svijet. Grijeh je sa sobom donio patnju i vječnu propast. No, Bog nije želio čovjeka, vrhunac svoga djela stvaranja, prepustiti propasti, pa je poslao svoga Jedinorođenca da ljudima ponudi spasenje. Ali, opet nam je ostavljena sloboda hoćemo li to prihvatiti ili ne.
Bog nudi spasenje
Božja ljubav prema čovjeku je neprocjenjiva. Tolika da za ljudsko spasenje žrtvuje svoga Jedinorođenca. Sin Božji postaje jedan od nas, kako bi mi bolje shvatili i prihvatili veličinu njegove žrtve. Patnja na patnju nizala se na Veliki petak, dan tuge i boli, jer nevin Isus biva kažnjen za grijehe nas svih. Ali to je i dan kada je Bog posrnulom čovjeku ponudio spasenje, izbavljenje od propasti, koju je svojim grijehom zavrijedio. I kad Sin Božji prihvaća trpjeti i umrijeti da bi grješnike spasio, zašto ljudi ne prihvaćaju njegovu ljubav i ne odabiru put spasenja?
Poslanica Hebrejima kaže: »…da milošću Božjom bude svakome na korist što je on smrt okusio« (Heb 2,9). Dakle, ne bira Bog tko će se spasiti po krvi njegova Sina. On je odabrao svakoga, jer je svaki čovjek stvoren na njegovu sliku, njegovo je ljubljeno stvorenje, pa prema tome odabran za spasenje. Ipak, onaj tko može odabrati tko će se spasiti je čovjek sam. On sam sebe svrstava u spašene ili nespašene.
Naš odgovor
Mi slabo razmišljamo o spasenju, jer zapravo ne želimo razmišljati o svršetku života. Živimo kao da ćemo na zemlji ostati zauvijek, zaboravljajući da je ovdje sve prolazno, pa tako i naš život. Zaborav smrti je i zaborav spasenja. A tko ne misli na spasenje živi daleko od Boga, odbacujući njegovu ljubav. Prvi ljudi su na pogrešan način iskoristili svoju slobodu, i grijeh i smrt ušli su u ovaj svijet. I mi danas tu slobodu pogrešno koristimo, jer držimo da smo slobodni ako smo na Boga zaboravili. Ljudi smatraju da ih Božje zapovijedi sputavaju, ograničavaju i čine zarobljenima, pa ih odbacuju. Tako ponavljaju grešku prvih ljudi i dopuštaju grijehu da u svijetu opstane i zarobljava duše. Onaj tko odbacuje Božji nauk i njegove zapovijedi, rob je grijeha. Onaj tko prihvaća zapovijedi, korača u slobodu, jer prihvaća spasenje. Njemu je na korist Kristova muka i smrt, kao što kaže Poslanica Hebrejima.
Svi smo od Boga stvoreni i svi smo njegovom krvlju otkupljeni, te smo svi pred njim jednaki. On ne pravi razlike onako kako to čine ljudi, ali kada stanemo pred njega razlikovat ćemo se po onome što smo sami odabrali. Nemojmo spasenje shvaćati olako. Božje milosrđe jest preveliko, ali Bog i od nas očekuje da učinimo korak prema njemu. Svaki taj naš korak, naš trud da mu se približimo, da postanemo i ostanemo bolji, da svoj život uredimo po njegovim zapovijedima, on će nagraditi u vječnosti. Grijeh kojemu smo podložni sputavat će nas u našim nastojanjima, ali nas neće zaustaviti ukoliko se budemo željeli popraviti. Krv Kristova otvorila nam je put k vječnosti. To je put ispunjen usponima i padovima, ali sva naša nastojanja Bog će blagosloviti u vječnosti. Blagoslov ne znači da neće biti patnje, nego da će naša patnja biti posvećena. Zato nemojmo živjeti ove dane kao da će vječno trajati, nego se već sada počnimo spremati za vječnost, prihvaćajući spasenje koje nam je Bog ponudio. Veličina naše slobode ogleda se u veličini naše spremnosti poštivati Božje zapovijedi.
