Tribina Registar poljoprivrednih gazdinstava i gospodarstvenika hrvatske zajednice u Republici Srbiji i stvaranje prosperitetnog fonda za njihovu podršku koja je nedavno održana u Platičevu, okupila je veliki broj poljoprivrednika i gospodarstvenika iz tog i okolnih mjesta – Hrtkovaca i Nikinaca. Svi oni došli su s jednom željom, saznati o mogućnostima podrške u svom poslu. Mještani ova tri srijemska sela se desetljećima bave poljoprivredom i povrtlarstvom. Većina njih nastavila je tradiciju posla na zemlji koju su naslijedili od svojih predaka. Vremenom su proširivali proizvodnju i poljoprivredne i povrtne nasade. Jedan od njih je četrdesettrogodišnji Vlada Brkljača. U poljoprivrednim poslovima je zajedno s ocem od malih nogu. Danas zajedno sa svojom obitelji obrađuje zemlju na 20 hektara zemlje, a osim poljoprivrede, bavi se i ovčarstvom i uzgojem lubenica.
Srijemske lubenice na pet hektara
Nakon završetka škole odlučio je ostati na selu i nastaviti s poljoprivredom. Vremenom je u posao uključio sve članove svoje obitelji: suprugu Maricu i sinove Ivana i Branislava. Na 15 hektara zemlje sije pšenicu, suncokret i soju, a na oko pet hektara sadi lubenice po kojima je ovaj srijemski kraj dobro poznat. Osim tih poslova od prije pet godine počeo se baviti i ovčarstvom.
»Poljoprivredne poslove sam zavolio uz oca. S njim sam još kao dijete svakoga dana odlazio na njivu i pomagao mu u svemu. Sjećam se dana kada smo s konjima i zapregama odlazili na njivu i sijali lubenice. Kasnije su se vremena promijenila, mehanizacija se usavršila, pa nam je bilo i puno lakše raditi. Nakon očeve smrti odlučio sam nastaviti taj posao i proširiti nasade. Zavolio sam taj posao koliko god da je nekad bilo teško. Nisam htio odustati. Cijela obitelj je uključena u posao i kada se dobro organiziramo, uspijevamo sve poslove završiti na vrijeme«, kaže poljoprivrednik iz Platičeva i dodaje da se od poljoprivrede i povrtlarstva može lijepo živjeti.
»Prinos i kvaliteta roda ovisi od vremenskih uvjeta na koje mi poljoprivrednici nažalost ne možemo utjecati. Na nama je da uložimo napore, da vrijedno radimo na njivi i upotrijebimo sve dostupne agrotehničke mjere, kako bi prinos bio dobar i kvalitetan. Što se tiče bostana, to je naš obiteljski posao kojim se moja obitelj bavi od kada znam za sebe. U vrijeme dok se tim poslom bavio moj otac, isplativost je bila veća. Za jutro lubenica smo mogli kupiti traktor. Iako je bilo teže raditi, s obzirom da nisu postojala suvremena radila, isplativost je bila veća. Sada u tom poslu koristimo najlone, kapaljke, ali je manje novca. Međutim, mogu reći da sam zadovoljan. Ove godine je prinos bio dobar, ali nešto manji nego što je bio prošle godine. I u ovom poslu kao i u svakoj drugoj poljoprivrednoj grani, rod zavisi od vremenskih prilika ali i od eventualnih bolesti biljaka, kojih ove godine na svu sreću nije bilo. U proizvodnju sam uložio 2.000 eura i ulog se isplatio. Zarada je bila ista kao i na jutru pšenice, možda čak i malo veća. Lubenice prodajem na tržnicama u Rumi i u Šapcu, a poznajem puno ljudi s kojima godinama surađujem. Oni dolaze kod mene, kupuju ih i dalje prodaju.«
U planu plastenička proizvodnja
Osim ratarstvom i povrtlarstvom više godina se bavio i stočarstvom. Uzgajao je svinje, bikove i junice. Zbog male isplativosti odustao je od toga prije pet godina i počeo se baviti ovčarstvom.
»Uzgoj svinja mi se nije isplatio i danas ih uzgajam samo za vlastite potrebe. Shvatio sam da je ovčarstvo isplativije. Danas imam 50 ovaca. One nisu probirljive što se tiče hrane. Ovce sve pojedu. Međutim i cijena janjetine je niska. Ona se kreće od 220 do 250 dinara. Kada bi cijena bila 320, isplativost bi bila veća. Planiram ih uskoro prodati kako bih mogao umatičiti stado. Tada bih mogao dobiti 7.000 dinara po janjetu i isplativost bi bila mnogo bolja«, ističe Vlada Brkljača.
U svom poslu koristi i pomoć države
»Uglavnom koristim sredstva iz općinskog proračuna i zadovoljan sam. Svoje dugove izmirujem na vrijeme i kada oni vide da sam pouzdan, odobravaju mi pozajmice. Osobno mi to puno znači. U ovom poslu važan je svaki vid podrške. Želja mi je da se osim s ovim poslovima, počnem baviti i plasteničkom proizvodnjom. Mislim da je to trenutno najisplativiji posao u poljoprivredi. Već sam neke poslove započeo, ali mi je potrebno još sredstava kako bih podigao više plastenika i već iduće godine započeo proizvodnju krastavaca, rajčica, zelene salate i drugog ranog povrća. Ovo područje je povrtlarski kraj i zemlja je idealna za uzgoj povrća, iako se veliki broj poljoprivrednika posljednjih godina počeo baviti i voćarstvom i uzgojem duhana. Ja od svog posla neću odustati. Nastavit ću se baviti poljoprivrednim poslovima koje je započeo moj otac. Uz pomoć obitelji i podrške države, mislim da ću uspjeti realizirati sve svoje planove. Od poljoprivrede se može živjeti, ali se mora dobro kalkulirati i baviti se s više poslova. Kod nas poljoprivrednika se nikada ne zna kakav će biti rezultat rada jer ishod ne zavisi isključivo od nas. Ali moramo raditi i truditi se, čuvati ovo blago sa zemlje koje nam je Bog dao«, kaže na kraju razgovora naš sugovornik.
S. D.
