U Svetom pismu na više mjesta govori se o propasti bogataša, a Bog se svrstava na stranu siromašnih. Ne treba to pogrešno shvatiti, nema Bog ništa protiv bogatih, niti je nečija krivnja što je imućan. Tu je riječ o kritici životnog stava iz kojega proizlaze vrste ponašanja koje nas udaljavaju od Boga i vode u vječnu propast. Takve kritizirane forme ponašanja može posjedovati i netko tko nije toliko imućan te se ne svrstava u bogataše. I sv. Jakov u svojoj poslanici opominje bogataše. U toj kritici vrlo jasno pokazuje što je to što čovjeka udaljava od Boga i kako je to povezano s bogatstvom (usp. Jak 5,1-6).
Opomena bogatašima
Na samom početku obraćanja bogatašima Jakov piše: »De sada, bogataši, proplačite i zakukajte zbog nevolja koje će vas zadesiti!« (Jak 5,1). Imućni ljudi su uvijek moćni i ugledni. Njihova moć i blagostanje daje im osjećaj lažne sigurnosti na ovome svijetu. Misle kako će im njihov položaj omogućiti uklanjanje nevolja i nedaća koje snalaze »obične« ljude. Zato ih apostol upozorava da moć i bogatstvo koje posjeduju na zemlji pred Bogom nema vrijednost, te da se ono najgore, vječna propast, ne može ublažiti ili otkloniti nikakvim zlatom ili ugledom. Bog na svakoga gleda isto, bio on bogat ili ne. Po djelima nagrađuje, novac je pred njim bezvrijedan. Bogatstvo je propadljivo i prolazno, koliko god mi mislili da nije, njegova prolaznost očituje se upravo u Božjem pogledu na njega. I koliko god ga nagomilali dok na zemlji živimo, pred lice Božje odlazimo praznih ruku, u materijalnom smislu. Zlato, dragocjenosti, nekretnine, sve ostaje na zemlji u trenutku našega preseljenja u vječnost.
Apostol spominje posljednje dane. Isusovi učenici računaju da su posljednji dani za ovaj svijet došli s Isusom, te su njegov drugi dolazak očekivali u skoroj budućnosti, još za njihova života. Njihova se očekivanja nisu ostvarila, ali još ne znamo kada će Isus ponovno doći, to može biti svaki dan. Pored toga čovjek ne mora čekati Isusov drugi dolazak da bi mu se sudilo za njegova djela i nedjela, jer će svatko pred Boga stati kada umre, tj. kada njegova duša napusti ovaj svijet. A mnogi, umjesto da se za taj susret pripremaju, vrijeme troše na stjecanje prolaznog, ovozemaljskog: »Zgrnuste blago u posljednje dane!« (Jak 5,3). To govori koliko su ljudi pogrešno posložili prioritete te im treba opomena, dok još nije kasno. Opomena je tim snažnija, što nitko od nas ne zna koji nam je posljednji dan. Najveća kritika bogatašima je što su nepravedni prema svojim radnicima, te se na njihov račun bogate (usp. Jak 5,5).
Preispitajmo se
Pogrešno mislimo ako riječi sv. Jakova nismo doživjeli i kao upozorenje nama. Većina nas nije bogata. Čak suprotno, radimo za male plaće i mogli bi se svrstati u siromašne, čak one na čiji se račun netko bogati. Ipak, naše misli i djela nisu izuzeti od grijeha za koje sv. Jakov opominje bogataše. I mi prečesto zaboravljamo živjeti prema Božjem zakonu, jer želimo stjecati materijalno. Molitva, sakramenti, duhovnost, to je u drugome planu, jer moramo raditi i zaraditi, ako treba i više poslova. Moramo sebi stvoriti uvjete za uživanje i ugled. A ugled se stječe ako posjedujem ono što posjeduje većina. I ne moram imati svoje radnike da bih bio nepravedan. Nepravednost je širok pojam, znamo i sami koliko joj često podlegnemo kada smo u prilici. Stoga, iako nismo bogataši, preispitajmo svoje prioritete i životne stavove u svjetlu Jakovljeve poslanice.
