18. rujna 1925. – Bunjevačke novine pišu da su po subotičkim kućama izlijepljeni plakati, koji objavljuju da će HPD Neven prirediti 20. rujna tisućugodišnjicu hrvatskog kraljevstva.
19. rujna 1925. – Subotičke novine pišu da je 14. rujna, u 91. godini života, umro Ive Prćić, zemljoposjednik, najstariji član velike obitelji Prćić. »Pokojnik je bio svijestan Bunjevac i pravi katolik od pete do glave«. Sudjelovao je u bunjevačkom preporodu 1870-ih. Pokrenuo je akciju za podignuće velikog zvona u crkvi sv. Terezije i darovao za tu svrhu najveću svotu novca (30 tisuća dinara).
19. rujna 1940. – Obzor javlja da će Hrvatski radiša u Petrovgradu (Zrenjanin) održati 21. rujna veliku zabavu, kojoj će prisustvovati kao zastupnik potpredsjednika vlade dr. Vladka Mačka ministar dr. Josip Torbar. Izvršene su velike pripreme i očekuje se dolazak velikog broja vojvođanskih Hrvata.
20. rujna 1938. – Obzor javlja da je 19. rujna u Žedniku kod Subotice održana uspjela skupština HSS-a. Govorili su Josip Đido Vuković i seljak Dulić. Nekoliko dana prije toga Đido je održao u Tavankutu skupštinu HSS-a, koja je također dobro uspjela.
21. rujna 1939. – Hrvatski dnevnik javlja da je tavankutski župnik Antun Berger općinskom komesaru (gradonačelniku) Ladislavu Lipozenčiću podnio tužbu protiv redarstvenog nadzornika u Tavankutu Krstića.
22. rujna 1989. – Subotičke novine pišu da su članovi Osnovne organizacije Saveza komunista Mjesne zajednice Kertvaroš u Subotici na svojoj sjednici 15. rujna isključili svog druga Stipana Kopilovića iz članstva Saveza komunista Jugoslavije. Kopilović je proglašen odgovornim zbog sudjelovanja »u stvaranju i provedbi pale autonomaške politike, posebno zbog onog dijela, koji je vezan uz jedinstvo i zajedništvo u SR Srbiji u ustavnoj raspravi, zatim zbog sudjelovanja u kreiranju voluntarističke investicijske politike vezane uz Zorka-Azotaru i zbog višegodišnjeg kreiranja kadrovske vrteške u Subotici«. Kopilović je prihvatio svoje isključenje i dodao da je ono opravdano utoliko više »što sam u listopadskim događajima bio u poziciji da me sekretar CK SK Srbije brani od sopstvenog naroda, a političar koji dođe u situaciju da ga drugi političari moraju braniti od sopstvenog naroda, ne treba biti članom SKJ«.
23. rujna 1926. – Neven piše: »Kada mi velimo, da smo Bunjevci, to već znači da smo Hrvati. Bunjevac je samo naš nadimak, kojeg smo dobili od Bune rijeke u Hercegovini, gdje nam je bila kolijevka, a odakleg su se naši praoci sjelili ispred turske najezde. (...) Mi koji pamtimo pok. biskupa Antunovića i koji smo radili zajedno sa pok. pop Pajom Kujundžićem smjelo tvrdimo, obojica, da su živi, bili bi u kontraradikalskom taboru. Isto kao i mi. (...) Mi se nijesmo otudjili od naših velikana mi ih slijedimo. Kakvi smo bili prije oslobodjenja takvi smo i danas samo su se nekoji Srbi promijenili. Mi smo od uvjek bili Hrvati, pa ćemo to i ostati. Ljubimo svakoga brata koji se misli bratski i pošteno«.
24. rujna 1921. – Subotičke novine pišu da je somborski školski nadzornik Bogdan Popov naručio šokačkoj djeci u Beregu ćirilične knjige s pravoslavnim sadržajem, usprkos naredbi da se u bunjevačkim i šokačkim školama u I. i II. razredu uči latinicom, a tek u III. uči ćirilica.
24. rujna 1925. – Neven piše: »Tko ne poznaje u Subotici g. Jožu Prćić. On je bio posljednjih godina vatreni korteš radikalne partije. Djelovao je po gradu i osobito na Tavankutu. Ima veliki zasluga, pa ipak su mu radikali ovih dana dali jedan grdan šamar«.
