Intervju

Migrantska kriza (ne)očekivano je postala predmetom nove oštre retorike na relaciji Beograd–Zagreb, toliko oštre da ima onih koji su skloni ocjeni da su hrvatsko-srpski odnosi na najnižoj razini od devedesetih godina. Taman kada se činilo da otvaranje granica zatvara to poglavlje, novi požar je ponovno potpaljen i dodatno potpiren napisima ovdašnjih medija. U sjeni toga ostala je migrantska kriza koja svoju novu tragičnu dimenziju dobiva dolaskom hladnijeg vremena na europskom kontinentu prema kome i na kome se kreću tisuće onih koje su pokrenuli rat, smrt, neizvjesnost. Jesu li, najblaže rečeno, strelice na relaciji Beograd–Zagreb samo posljedica preizborne kampanje, ili su samo izlika za večito tinjajuću međusobnu netrpeljivost, je li Europa pala na ispitu i koliko će ovaj masovni pokret naroda zauvijek promijeniti sliku Europe koju znamo, neke su od tema o kojima smo razgovarali za novinarom Boškom Jakšićem.

 

 

HR: Migrantska kriza kod nas došla je u drugi plan, a u prvi plan izbili su odnosi Hrvatske i Srbije, točnije zatvaranje granice s hrvatske strane i kontra mjere koje je uvela Srbija. Granice su u međuvremenu otvorene, ali prepucavanja na relaciji Beograd–Zagreb ne jenjavaju. Kako to komentirate s gospodarske strane, ali i s političke?

Nesumnjivo je da su hrvatsko–srpski odnosi dospjeli na najnižu razinu u posljednjim desetljećima, ali je važno promatrati ih u jednom širem konekstu. Kriza s izbjeglicama je upotrebljena, ili zloupotrebljena za posebne interese. Logična točka za početak analize je ono što se događa u Hrvatskoj u ovom trenutku. Vlada u Zagrebu uspjela je ove godine obnoviti gospodarski rast i to poslije gotovo šest godina recesije, koje su, ukoliko se ne varam, pojele oko 13 posto nacionalnog proizvoda Hrvatske. S druge strane ta ista Vlada nije uspjela dovoljno reformirati gospodarstvo kako bi zaustavila rast javnog duga, koji dostiže 90 posto BDP–a i nije uspjela smanjiti nezaposlenost, koja je oko 16 posto. Dakle, nije neobično da je premijer Zoran Milanović posegnuo za nacionalizmom jer, kao i drugi političari iz regije, misli da je nacionalizam panaceja svih društvenih boljki. Ova mini kriza, nažalost, pokazala je da, usprkos pristiscima Europske unije za pomirenjem, alatka nacionalizma itekako funkcionira. Premijer Milanović je uspio, po onome što pokazuju ispitivanja javnog mnijenja, smanjiti razliku SDP–a i HDZ–a, ali je svojim neodmjerenim izjavama i jeftinim kalkulacijama dao priliku srpskom premijeru Alaksandru Vučiću da se s ove strane granice vrati nacionalističkoj retorici, koja i u Srbiji donosi političke poene. Dakle, iako je komesar EU Johannes Hanh prilično komandnim tonom zaražio da obje strane, kako je rekao, razoružaju svoj rječnik, to se samo djelomično ostvarilo. Milanović poručuje da više ne želi razgovarati s Vučićem, Vučić uzvraća da je spreman na dijalog i s crnim đavlom. To je trenutačno, prilično sumorni saldo svega onoga što se događalo ovih dana na relaciji Beograd–Zagreb.

 

Zlata Vasiljević

 

Opširnije u tiskanom izdanju