Projekti kuća (i salaša) napravljeni prije stotinak godina, koji se čuvaju u Fondu 47 u Povijesnom arhivu Subotica, zanimljiva su zbirka kreacija, ideja i želja za uljepšavanjem vlastitih domova koji se podižu iz temelja, ili se, pak, prepravljaju i restauriraju. Oko 1930. godine za svaki građevinski posao na objektu bila je neophodna dozvola, uključujući i manje radove, te je ova dokumentacija vrijedno svjedočanstvo prošlog vremena. 
Planovi za gradnju su, naravno, odraz i materijalnog statusa graditelja. Ovlašteni građevinski inženjer Beno Mačković, kako je potpisano na arhivskom dokumentu, 1930. godine napravio je projekt velike obiteljske kuće na kutu ulica Masarykove i Kumičićeve, za Zoltána Vecseija. Obje ulice i danas postoje s istim imenom, no broja 8 u Masarykovoj ulici, naznačenog u dokumentaciji prije devedeset godina, više nema. Što se dogodilo?
Stara Masarykova ulica jedna je od najdužih u Subotici i proteže se paralelno sa Senćanskim putem. Zbog obilja zelenila i lijepo uređenih dvorišta pješaci njome vole šetati ka ili iz pravca Prozivke i okolnih ulica. Ona u naše vrijeme urbanistički počinje od Kumičićeve ulice, ali to nije bilo uvijek tako, a u prilog ovoj tvrdnji svjedoče karte Subotice prije 1944. godine, kao i spomenuti projekt lijepe kuće na kutu ulice. Masarykova ulica bila je u prošlosti još duža; nastavljala se nizom kuća preko Kumičićeve sve do Jukićeve (danas Ulica Sonje Marinković). Ovaj dio Masarykove ulice, kao i sva okolica Teretne željezničke postaje, razrušeni su u bombardiranju Subotice u jesen 1944. godine. Postoji karta grada iz 1950. godine (kao prilog izvješćima o šteti) na kojoj su na cijelom ovom području označene ruševine. U narednim desetljećima ovdje su podignuti višekatni stambeni objekti.