7. kolovoza 1920. – Neven piše da je mađarska udruga Gazdakör uputila pismeni prosvjed protiv odluke Proširenog gradskog senata Subotice o povišenju činovničkih plaća. Prvi potpisnik ovog dokumenta je Srbin mađaron Dušan Stojković (1865. – 1945.), vlasnik tzv. Stojkovićeve palače, gdje je danas smješten Hausbrandt caffe.
8. kolovoza 1928. – zagrebački Dom piše da je 16. srpnja mjesna organizacija Hrvatske seljačke stranke u Baču upriličila zadušnice u franjevačkoj crkvi za poginule hrvatske zastupnike Pavla Radića i Đuru Basaričeka. Zadušnice je služio gvardijan Danijel Novak, a pjevao je crkveni pjevački zbor na čelu s pjevačem Vinkom Lovrićem, predsjednikom mjesne organizacije HSS-a. Poslije svečane mise održane je uži sastanak pristaša HSS-a i Seljačko-demokratske koalicije u mjesnoj zadružnoj kasini. Na tom sastanku je bio prisutan i tajnik kotarske organizacije Matija Buzov iz Vajske. On je u ime kotarske organizacije za kotar Odžaci pozdravio prisutne, izručio im pozdrav ranjenog predsjednika Stjepana Radića, kojega je posjetio u Beogradu 5. srpnja. Nakon toga je u ime Bača i Hrvata Šokaca održao govor, u kojem je iznio probleme svojih sunarodnjaka.
9. kolovoza 1990. – novosadski Dnevnik donosi članak odvjetnika Franje Vujkova koji odgovara stanovitom Marinku M. Vesinu da je njegov otac Balint Vujkov »od samog početka znao ko je, šta je i kome pripada«. U nastavku piše: »U svom stvaralačkom veku, zbog toga što se zalagao za osnovna ljudska prava hrvatskog življa, više od 20 godina nije mogao da objavljuje svoja dela. Кnjige koje su mu ranije bile objavljene prodavane su kao papir za otpad i bacane po podrumima Gradske kuće. Poslednjih 11 godina života mu je bila oduzeta putna isprava i nije mogao da završi planirano sakupljanje pripovedaka u Mađarskoj i Italiji. Manje je to osećao kao nepravdu prema sebi, a više kao nepravdu prema svom narodu, kome je to dugovao. Bio je maltretiran, i on i porodica, saslušavan na informativnim razgovorima koji su bili često krajnje nehumani, uz upade i pretrese stana, a ne jednom ostajao je na ulici, bez posla«.
10. kolovoza 1927. – Dom donosi kandidatsku listu Hrvatske seljačke stranke za Srijemsku županiju. Nositelj liste je dr. Ljudevit Kežman, doktor prava, rodom iz Zagreba. Kotarski kandidati za kotare Mitrovica i Vukovar su Živan Kuveždić, seljak iz Ilače, te njegov zamjenik Petar Gvozdić, doktor filozofije i prava, rodom iz Srijemske Mitrovice. Kotarski kandidati za kotare Ruma i Zemun su dr. Andrija Karčić, odvjetnik iz Rume, predsjednik kotarske organizacije u Rumi, te njegov zamjenik Stjepan Pill, ugledni Nijemac, predsjednik njemačke organizacije HSS-a u Rumi. Kotarski kandidati za kotare Stara Pazova i Irig su Đuro Rajković, seljak iz Novog Slankamena, te njegov zamjenik Jan Demak, seljak Slovak iz Stare Pazove.
11. kolovoza 1938. – Hrvatski dnevnik ukratko javlja da su u Rumi, Hrtkovcima, Nikincima, Golubincima, Staroj Pazovi i drugde odslužene zadušnice za Stjepana Radića.
12. kolovoza 1894. – Subotičke novine pišu da udovica Toše Vojnića zida vrlo lijepu kapelu na svome zemljištu blizu gradske šume (Dudova šuma u Subotici). Plan je izradio građevinski inženjer Koczka.
13. kolovoza 1917. – zagrebačke Novine pišu da je Stjepan Radić suradniku mađarskog lista A Nap rekao: »Ako ugarski državnici ne budu dosta razumni, te ne budu dali svojoj braći s drugu stranu Dunava i Drave autonomiju, onda će Hrvati na temelju samoodluke naroda zahtijevati pripojenje Bačke i Banata Hrvatskoj«.
