Što sam stariji, sve više volim citirati izreku jednog starorimskog povjesničara: »Tko dugo živi, vidi sve i svemu suprotno«. Primjera radi: ja sam rođen u nekadašnjoj Židovskoj bolnici, koja je danas Srednja ekonomska škola, suprotno svojoj prvobitnoj namjeni. Polako sređujem svoju foto-arhivu i pronašao sam nekoliko fotografija zgrada kojih više nema, ali budući da im je povijest interesantna, kao vrstu osvježenja, podijelit ću ih, »sherovati« s vama. Dosta je poznata i često reproducirana razglednica s prekretnice vijekova, koja pokazuje Franjevačku crkvu s jednim tornjem, znači prije adaptacije. Natpis na prednjoj strani, tada je to bio običaj, glasi: »Teleki-tér a Szt. Ferencz-rendiek templomával«. Ovo sam citirao u originalu iz više razloga. Prvo: crkva se tada službeno zvala crkva reda sv. Franje, danas svi govorimo Franjevačka crkva; trg se zvao Telekijev trg, poslije II. svjetskog rata bio je Trg cara Jovana Nenada da bi danas postao Franjevački trg. Iz ovog malog primjera je očito da je rimski pisac povijesti bio u pravu. No, da ostanemo još malo na ovom prostoru centra. Krajem rata, 1944., Suboticu su četiri puta bombardirali britanski avioni Kraljevskih zračnih snaga (RAF). Najvjerojatnije su gađali željeznicu i njene objekte, ali su bili prilično neprecizni (ne kao danas!). Među ostalima, pogodili su dio povijesnog centra, baš spomenuti trg i porušili su među ostalima i Vojnićevu palaču, koja je na slici, i njenu okolinu. Kao djeca često smo išli igrati se »na ruševinama«, tj. kod franjevačke crkve. Od igre smo se odmarali u malom idiličnom parku oko jednog spomenika zvani sv. Florijan, zaštitnik od požara i vatrogasaca. Spomenik je, zbog »raščišćavanja« terena za bulevar, premješten iza Katedrale, vjerovatno će tamo i ostati za vječna vremena.
Prvi parni mlin
Sredinom XIX. vijeka, na današnjem Korzou, tada Segedinskom putu, podignuta je dvokatna zgrada, u to vrijeme prvi parni mlin na prostoru današnje Vojvodine. Znači, ta je zgrada bila spomenik rane industrijske kulture. Između dva velika rata u njoj je radila učiteljska škola, a nakon Drugog Tvornica konfekcije Titovka, koja je šila uniforme. Ona je preseljena i ujedinjena sa Slavicom, koja je tada bila u nekadašnjoj Tvornici svile, Gubođar. Mlin je dugo stajao prazan, kada se po intencijama DUP-a 64 (Detaljni urbanistički plan) započinje rekonstrukcija centra. Započeta je izgradnja novog bulevara do budućeg novog željezničkog kolodvora u produžetku Somborskog puta (kao da su planeri ukrali ideju Novog Sada). Prvi veliki objekt bulevara bio je Radnički univerzitet, a drugi robna kuća Centar, »kolateralne štete« bulevara bile su zgrade: kavana Mali mir, Parni mlin i spomenik sv. Florijanu. Moje mišljenje je da se fasada mogla sačuvati, a unutrašnjost prilagoditi funkciji robne kuće, susjedne dvije zgrade nadgradnjom bi se prilagodile visini cijele ulice.
Kavana Mali mir
Ova tipična jednokatna barokna zgrada bila je pored Nićin palate. Sigurno je bila najstarija aktivna kavanska zgrada u gradu, jer je tu bila smještena službena gradska krčma, gdje se na suvremen način moglo točiti piće. Kada sam bio srednjoškolac kavana je još radila. Sjećam se drvenog poda namazanog »umorenim uljem«. Rušenje ove zgrade i izgradnja robne kuće Centar u priči o centru usko je povezana. Prvo je uz pomoć miniranja (tako je bila »ruševna« zgrada!) porušena. Kada je zbog gradnje robne kuće predviđeno njeno rušenje, bilo je mnogo negodovanja. Tada su dva stručnjaka rekla da će biti sačuvani barokni elementi njene fasade, da bi bili ugrađeni na fasadu zgrade buduće druge robne kuće Beograd. No comment. Rezultate vidimo svi, mladima je ovo stvarnost!
