Faljen Bog, čeljadi moja, jel vrućina? Ove godine kanikula samo taka, a fajin je prija i počela neg što je obična. Što bi jedan naš stari šorošan kazoo: otkaleg ovim odozgor toliki ogriv kad toliko loži? Cigurno fajin svita završilo u paklu. Av, baš kugod da je u paklu. Ja se latio lupanja nikog starog betona nuz stazu, sav sam se skuvo. Na svu sriću, vidim da iđu ova dvojca vamo kod mene pod ambetuš pa ćemo bar prodiskutovat koju nuz kafu o tim. Božem prosti, al kaki smo ne bi me ni čudilo. Gledam samo ode kod nas više niko neće da drži pilež, a kamol da još i čupa. Kupuje se samo očišćeno, a u novije vrime i raspravljeno pile. Veli Periša da nikako čudo nije. Ta ja samo gledam ove moje mlade, kobojage mlade, ta imadu već svi priko tridest godina, pa ne znam ovo pa ne znam ono… Mi smo morali borme još s petnajst znat svašta radit, a ne daj Bože da si kazo da ne bi. Borme bi te baćo pogledo popriko samo tako, ako bi se inatio još bi i priko uva bilo. Joso se samo smije s nama. Kaže, šta se istiravamo, očin? Sad je tako vrime i moramo to privatit, tili ne tili. Jeto, na priliku, ova mladež s teknikom čuda radi. Te sokoćala, te vake mašine, nake mašine, a ništa njim se ne otima i sve njim iđe od ruke, a mi ne znamo ove nove televizije čestito upalit jal utrnit a kamol drugo. Ta ima već mašina za pranje što oma suši i samo natakneš košulju na leđa i tiraš dalje, veli on. Nas dvojca se sve niki zablenducali u njeg pa nam sve čudno. Otkad se ovaj tako pomodio, pa još drži i mladeži stranu. Do sad je sve sikćo i najviše se istiravo u Ivković šoru o tim kaki su mladi a vidi ga sad. Ko bog su ga čime podmitila dica kad i tako brani, veli Periša, al sam sebi u brk jel ako ovaj čuje biće još istiravanja. Taki divan je kod nas niki došo u modu, pa vidim i na kojikakim vistima a i na sokoćalu da se malo-malo kogod istirava; te sad za ove dužijance malo-malo te ovoj nije dobro ruvo, onoj menđuše, ova ne triba da nosi ridiker… Ta manite se, čeljadi, ostavite mladež na miru. Nek se oblače malkoc drukčije neg dosad, i u našem svitu nek ima malkoc modernizacije. Nećemo se valjdar već stalno nosit kugod da smo juče došli s reke Bune. Slažem se ja da triba što virnije bit u tim nošnjama, al nisu ni one bile iste. Kod Šokaca su vake, kod Bunjevaca nake i šta ti ja znam da se ne zbunim. Neg, jeste l bili kod nas na Dužijanci? Ode kod nas na početku Ivković šora je crkva Prisveto Trojstvo i budne velika dužijanca. Naš popo se postaro da ove godine bude baš fajinska. Bilo fajin karuca, vozali su dicu svudan po selu a na misi bilo svita koliko voliš, nisu stali ni u crkvu. Još bar toliko i bilo napolju. Ta šta kast? A tek kolo uveče, svirci bili samo taki, sve kolo za kolom, sve mi ji bilo žao. Valjdar nisu ni čašu vode popili, stalno su svirali. Još sam i ja ocigro, po tandrčka s mojom manjom unukom, al posli nisam ostio noge, nije to više za ove od šeszdeset lita. Neg, dosta sam divanio. Ajd, zbogom do drukput.