Za otkrivanje svih lijepih detalja na subotičkim palačama u gradskoj jezgri neophodno je ulicama šetati (a ne žuriti, što je karakteristika novijeg vremena) i podizati poglede više od nivoa izloga, jer su se zanimljive kreacije nekadašnjih arhitekata širile u visinu, na fasade katova. Pogled na kat palače broj 7 u Ulici Dimitrija Tucovića otkriva upravo jednu od takvih izuzetnih kreacija znamenitog arhitekta Titusa Mačkovića 1896. godine, koji je svojim stvaralaštvom (projektima) obilježio grad u završnici devetnaestog stoljeća, u vrijeme koje se smatra »zlatnim dobom« u izgradnji Subotice i stvaranju palača koje i danas ukrašavaju centar. 
Spomenuta palača pod brojem 7 jedinstvena je po balkonu naglašenom s pet arkada koje u skladnom ritmu prate svi ostali lučni i segmentno zasvedeni otvori na kući (Gradotvorci I., str. 193). Je li ispod tih arkada promatrala grad jedna barunica?
Jednokatnu kuću raskošne fasade izgradio je odvjetnik i novinar Dušan Petrović (sin odvjetnika Petra Petrovića), značajna ličnost u području tiska u subotičkoj povijesti, zanesenjak, idealist, ali ne i podržan od svoje najuže obitelji, što je vremenom dovelo i do bolesti i do siromaštva. U mladosti je završio prava u Budimpešti, položio odvjetnički ispit i u Subotici otvorio odvjetnički ured, svestrano podržavan od tete po majci, koja je izgubila svoja dva sina, te brižno bdjela nad nećakom, pomažući ga. Krajem 1896. godine, dakle iste godine kada je Mačković projektirao novu kuću, Dušan Petrović se u Beču oženio barunicom francuskog podrijetla Adelom Grammond od Linhtala. Imali su dvoje dece, no barunica nije ostala u Subotici, a po svemu sudeći ni djeca. Poslije nekoliko godina i kuća je promijenila vlasnika, što je moguće pratiti kroz dozvole za dogradnju dvorišnih objekata; prvo je to bio Dezső Halbrohl, a potom Bela Vojnić od Bajše.