Centar Žablja ponosno krase dvije crkve, tornjeva koji su gotovo iste visine, smještene na dvije strane Ulice svetog Nikole: pravoslavna, koja ima istog tog sveca za zaštitnika, barokne vanjštine i katolička crkva Snježne Gospe upadljivih vanjskih neogotičkih elemenata. Arhitektonska cjelina ove dvije građevine čini glavno obilježje ove varošice od nešto manje od 10 tisuća stanovnika, smještene u središtu Šajkaškog područja, trokuta koji zatvara Tisa svojim ušćem u Dunav. Čak i samim uvidom u postojanje monumentalne crkve vidljivo je prisustvo katolika ovdje. Iako ono nije novina, o njemu u našim katoličkim medijima gotovo nema spomena. Blagdan Snježne Gospe, koji je proslavljen u ovom tjednu, uputio nas je u Žabalj.
Ohrabreni obnovom
Crkva Snježne Gospe na prvi pogled izgleda napušteno i zapušteno. Ograda oko nje je trošna, u krugu oko crkve je visoki korov, pokrajnja vrata su devastirana i razbijena, a glavni ulaz drži slabašna žica umjesto lokota. Skrivena informacija koja se na internetskim izvorima može pronaći je da je gradilište oko crkve zaista nedavno napušteno, a to dokazuje savršeno izveden novi krov, koji blista i pokazuje da na ovaj objekt ipak netko misli. Toranj, ipak, »krasi« razbijeni prozor sa šalukatrama. List Magyár Szó izvijestio je da je financijer radova bila zaklada Teleki László iz Budimpešte, a da je prva inicijativa za to pokrenuta 2017. godine. Zabilježeno je da je građevinskim radovima prethodilo dugotrajno čišćenje same zapuštene crkve od smeća, vegetacije, ostataka boravka golubova, srušenih crijepova i ostalog smeća.
»Naš je cilj da sačuvamo našu crkvu, čak i samo kao spomenik. U našem selu još ima katolika, a mnogi žitelji, i pravoslavni i katolici, žele da se zgrada renovira i pitali su se kada će to biti učinjeno. Mnogo više ljudi bi dolazilo na misu, ali kada vide koliko je crkva tužna i napuštena, odustaju od toga. Pomislili smo kako bi se mnogo više ljudi pridružilo obnovi crkve kada bi ona započela«, rekla je Vera Jurković, suradnica župnika u Žablju.
Župnik u ovoj župi je vlč. Franjo Lulić. On stanuje u Titelu i upravlja tamnošnjom župom, a također je župnik i u Loku.
»U Žablju, gdje upravljam od 1992., misim jednom mjesečno, prve nedjelje u mjesecu, na hrvatskom jeziku. Na misi bude desetak vjernika, no ako gledam na ukupan broj vjernika u župi, on je oko 100«, kaže vlč. Lulić.
On kaže i da su bogoslužja na hrvatskom jeziku, budući da su današnji vjernici u najvećem broju Hrvati, osim dvije obitelji koje su mađarskog podrijetla. Budući da unutrašnjost crkve još čeka obnovu, te da je u vrlo zapuštenom stanju, bogoslužja se odvijaju u odvojenoj kapelici u crkvenom prostoru. Do 1992. Žabalj je imao svojeg stalnog župnika.
Podrijetlo žabaljskih Hrvata
Sadašnji žabaljski Hrvati, po riječima svećenika, potomci su doseljenika iz Bosne, iz Šipova. Svi su doseljeni u isti dio naselja, i svi žive u današnjoj Vidovdanskoj ulici, koja je prilično udaljena od crkve. Uvidom u »Povijesni shematizam Kalačko-bačke nadbiskupije« dobiva se priličan broj zanimljivih podataka. Župa u Žablju je osnovana 1805. godine. Prva crkva u novom periodu sagrađena je 1826. godine, a nova 1900. godine. Naredne godine blagoslovio ju je nadbiskup kalačko-bački Csáska, a njegov grb i posveta još uvijek stoje na pročelju crkve. Zanimljivo je da se još od 1825. godine u župi koristi hrvatski liturgijski jezik, što je ponovljeno u zapisima tijekom cijelog XIX. stoljeća, i u shematizmima u XX. stoljeću. Ostaje za proučiti odakle su bili podrijetlom govornici hrvatskoga jezika u Žablju u XIX. stoljeću. Vrlo je zanimljiv i priličan broj svećenika hrvatskoga podrijetla koji su ovdje službovali u tom i narednom stoljeću: Ignacije Vidaković je bio prvi (1805. – 1853.), a iza njega su to bili Josip Ulić, Vilim Antalković i Antun Probojčević.
Ostali, brojniji katolički narodi koji su stanovali u Žablju, Nijemci i Mađari, stradali su u partizanskim odmazdama za zločine na području Šajkaške. Istu su sudbinu doživjele obližnje katoličke crkve u Čurugu i Mošorinu, koje su nakon II. svjetskog rata do temelja uništene.
Prema rezultatima posljednja dva popisa, u Žablju su Hrvati treći po brojnosti izjašnjeni narod, nakon Srba i Roma. Broj im je nešto manji od stotinu.
Na odlasku iz Žablja, uz ohrabrenost naporima da se konačno od destrukcije spasi katolička crkva i uz nadu da će se u njoj nastaviti okupljati ovdašnji Hrvati, čeka nas ružan prizor križa ispred crkve, potpuno srušenog. Ostaci korpusa i samog križa se nalaze uz postament. Župnik Lulić kaže da je križ srušen «prilikom sječe granja na drveću«, te kako je obećana obnova. Uništen, očito tvrdim predmetom, nepostojeći natpis na licu postamenta ipak govori da je križ bio predmetom sustavnije želje da ga ne bude, kakvu je sudbinu doživjela katolička kapelica sv. Mihovila na groblju. U ime nade, postament križa još uvijek stoji.
Marko Tucakov
