Nedavno, prilikom obilaska države, naš Dvostruki Predsjednik posjetio je Paraćin, grad koji je svojevremeno bio poznat po staklari. Kako je visoki gost (i po »poziciji« visok) izjavio: »Za nekoliko godina toliko će se uložiti u izgradnju centra da ga nećete prepoznati«. Kad sam ovo čuo, odmah mi je pao na pamet centar naše Subotice. Da budem iskren, i njega u posljednje vrijeme teško prepoznajem. Odlučio sam izvršiti malu vremensku šetnju kroz naš centar da vidimo kako se mijenjao. Za primjer sam uzeo Trg slobode. U svojoj privatnoj zbirci fotografija pronašao sam sliku ovog trga s početka osamdesetih godina. Prije cca 40 godina centar je bio parking za automobile i autobuse, trg je presijecala jedna »autocesta«, intenzitet prometa već je tada ugrožavao objekte oko trga. Grad je raspisao opći javni lokalni urbanistički natječaj s idejom da se dio centra pretvori u pješačku zonu. Natječajno rješenje trebalo je obuhvatiti Korzo, trgove slobode, Republike i Jovana Nenada kao i Strossmayerovu ulicu. Natječajni uvjeti sadržavali su dvije klauzule: ispred Gradske kuće u parku trebala je biti podignuta fontana čiji elementi su kupljeni još šezdesetih godina; u Strossmayerovoj ulici bilo je predviđeno da se postojeća trasa prometnica s parkom u sredini sačuva. Natječajna komisija nije dodijelila prvu nagradu, otkupljeno je šest radova.
Mijenjanje natječajnih uvjeta
Na osnovu otkupljenih radova u Zavodu za urbanizam i izgradnju napravljena je sinteza radova, i gle čuda: fontana je podignuta na Trgu slobode, na terenu koji je padao prema Gradskoj kući i Strossmayerovoj ulici, koja je potpuno uništena, pretvorena u »autocestu s parkinzima«. Sađeni su i drvoredi, jedan na sredini Korza, drugi pored zapadne fasade kazališta da bi prekrio neuglednu fasadu sa slijepim prozorima. Trg Jovana Nenada je pretvoren u veliki parking, time su uništeni posljednji ostatci nekadašnjeg obrambenog šanca iz XVI. stoljeća (»skinuta« denivelacija od 60-80 cm). Rekonstrukcija centra je financirana iz samodoprinosa koji je raspisan na cijelom teritoriju grada počekom osamdesetih godina. Iz ovih sredstava je financirano i pretvaranje balske dvorane u komornu scenu u kazališnu kao i autobusni kolodvor. Grupa autora (Józsa Gellér, Marika Balla, István Budai ml.,) 1986. godine dobili su jugoslavensku nagradu za projekt rekonstrukcije centra Subotice. Nažalost, dvojica autora su pokojni, a treća članica grupe odavno (početkom devedesetih) se odselila u susjednu državu. Na slici možete vidjeti Zelenu fontanu i bočnu fasadu kazališta, drvored se još nije razlistao.
Zbog nemara mijenja se fontana
Zelena fontana bila je omiljeno okupljalište građana, naročito u vrelim ljetnim danima. Pored nje su bile i dvije ugostiteljske terase: jedna bivše čuvene kavane Spartak, a druga ispred kazališta, zvana Yu-fest. Cijeli ovaj »kompleks«, napose ljeti, imao je jedan mediteranski štimung. Fontanu su voljeli i maturanti za slikanje maturske kolektivne slike, a neki su bogami vodu koristili i za kupanje (kao u velegradovima, npr. Rim, London). Fontanu su koristili i ekstremni sportisti »skejteri« (daska na kotačima), uništavali su emajl elemenata fontane kao i stepenike, ali to nikoga nije bila briga. Za čišćenje vodenog kamenca koristila se jaka kiselina koja nije skidala samo kamenac nego i emajl! Poslije mnoge nekorisne, nedjelotvorne rasprave i višegodišnjeg nerada Zelene fontane, odlučeno je da se ona poruši i podigne »nova fontana«. Svečano otvorenje bilo je početkom kolovoza prošle godine. Kao što vidite, drvored je porastao, a tek fasada kazališta iza nje!
