U Đakovu je 7. i 8. srpnja tamnošnji Katolički bogoslovni fakultet organizirao znanstveni skup »Đakovačko-osječka crkvena pokrajina: povijesno-pravno-pastoralni značaj njezinog osnutka«.  Predavanja su obrađivala povijesno-kulturne te crkveno-pravne i liturgijsko-pastoralne poveznice između Požeške, Đakovačko-osječke i Srijemske biskupije. 
Prof. Darko Vitek izlagao je na temu »Slavonija i Srijem – povijest koja spaja«. Govorio je o pojmu nacionalnih narativa – pričama o prošlosti čiji sadržaj donosi najvažnije povijesne događaje i trenutke te usmjerava nova istraživanja i saznanja o prošlosti. 
»Nastanak hrvatskog nacionalnog povijesnog narativa trebamo tražiti u XIX. stoljeću, kada se dugogodišnja historiografska istraživanja povjesničara i domoljuba uobličuju u djelo Tadije Smičiklasa iz 1879., odnosno 1882., Poviest hrvatska, prvu sintezu nacionalne povijesti«, rekao je, nastavljajući kako važnu ulogu u hrvatskom povijesnom narativu ima i povijest Srijema i Slavonije. 
Premda to područje nije potpuno dijelilo povijest s ostalim dijelovima Hrvatske, duboko je ugrađeno u povijesni identitet hrvatskog naroda i državnosti. 
Dr. Dražen Kušen izlagao je na temu Srijema u političkim i gospodarskim strukturama Hrvatske od sredine XVIII. do sredine XX. stoljeća. Podsjetio je na događaje koji su doveli do toga da cijeli Srijem bude vraćen u društveni, politički i vjerski kontekst iz kojega je istrgnut osmanlijskim osvajanjima. Povijesna prekretnica nastupa razvojačenjem 1873., a potom i ukidanjem Vojne granice 1881., kada Srijem dolazi pod vlast hrvatskoga bana. Godine 1918. započinje dijeljenje i odcjepljivanje Srijema od matice. Za vrijeme II. svjetskog rata bio je u NDH, krajem rata tu je bila Srijemska fronta, a nakon rata veći dio ušao je u sastav Srbije.
Dr. Vladimir Dugalić, u predavanju »Crkveno-političke i kulturno-obrazovne poveznice Slavonije, Baranje i Srijema« govorio je o zajedničkoj povijesnoj pripadnosti Habsburškoj Monarhiji (1527. – 1918.), uspostavi crkvene organizacije nakon otomanske okupacije te pripadnosti provinciji Bosne Srebrene. Sve je ovo povezivalo krajeve koji graniče s današnjom Slavonijom, stvarajući jedinstven prostor. Osobito kulturno-obrazovno i pastoralno djelovanje franjevaca i isusovaca u duhu tridentske reforme, kao i reforme u duhu jozefinizma tijekom XVIII. stoljeća te Ilirski preporod u XIX. stoljeću oblikovali su snažne poveznice koje su vidljive i danas.
Izlaganje na temu »Od Bosanske biskupije do Đakovačko-osječke nadbiskupije« održao je dr. Grgo Grbešić. Bosanska biskupija je osnovana između 1060. i 1075. godine u Brdu kod Sarajeva. Bosanski biskupi su prešli u Đakovo oko 1250. Krajem XIV. stoljeća bosanski biskup je gotovo izgubio ovlasti nad biskupijom južno od Save. Pad Bosne 1463., kao i pad Slavonije 1536. pod tursku vlast presudni su događaji u povijesti biskupije. Oslobođenjem Slavonije od Turaka 1687. Bosanska biskupija je u duhovnom i materijalnom smislu gotovo krenula od nule. U XVIII. stoljeću proširivala je svoje granice, a broj vjernika je rastao. Ujedinjena je sa Srijemskom biskupijom 1773. godine.  
Posljednje izlaganje »Sinodalni put srijemske Crkve u dijaspori« imao je Ivica Zrno, župnik u Laćarku i Erdeviku i pastoralni suradnik u katedralnoj župi u Srijemskoj Mitrovici. Podsjetio je kako Dekret proglašenja Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske nosi datum 6. srpnja 2008. godine. Kako se Srijemska biskupija osamostalila, sinodske izjave posebno su proglašene za njezin teritorij biskupije. Zrno se posebno osvrnuo na pastoralno djelovanje vezano uz vjernike laike, napose na evangelizaciju odraslih, kao i konkretne primjere koji se mogu naći u župama Srijema. Izlaganje je omogućilo uočavanje trajne pastoralne poveznice između Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, kao i opravdanosti zajedničkog djelovanja koje se očituje kroz metropolijsko zajedništvo.
M. Tucakov