Kompleks Najstarija kuća pokraj crkve sv. Mihovila Arkanđela sadrži prvu, autentičnu kapetansku kuću iz prve polovice osamnaestog stoljeća, ali je u narednih stotinu godina ovaj objekt dograđen i znatno proširen. Izvorno, kuća je imala pravokutnu osnovu, međutim, poslije proširenja kao samostalna zgrada ne postoji. Naknadnim dogradnjama u pravcu trga nastao je objekt čija je osnova u obliku slova »U«, jednim krakom okrenut Trgu cara Jovana Nenada. Iako naknadno dograđen, danas je pogledima s Trga upravo ovaj krak vidljiv, s prepoznatljivim zanatskim lokalima, a najstariji dio, tj. izvorna kapetanska kuća, ostala je u dvorištu i vidi se samo iz pasaža. Ona je prizemna, građena od opeke i kamenja (vjerojatno iz utvrde), debelih zidova i veoma čvrstih temelja. Trista godina odolijeva svim promjenama i događajima!
U opsežnom projektu prijedloga restauracije i revitalizacije ovog kompleksa, koji je vodio mr. Antun Rudinski u Međuopćinskom zavodu za zaštitu spomenika kulture 1991. godine, posebno je naglašena njegova vrijednost: i pored niza devastacija u proteklim stoljećima, objekt Najstarije kuće izgrađen u stilu baroka jedinstven je primjer građanske arhitekture na teritoriju Vojvodine, pa i šire – očuvan u cijelosti.
Zanimljiva povijest kapetana Jakova
Na osnovu knjige franjevca Paškala Cvekana (Subotički franjevački samostan i crkva), nastale na temelju starih franjevačkih ljetopisa, u vrijeme dodjele posjeda nad kaštelom i okolnim zemljištem franjevačkoj rezidenciji 1723., iz utvrde su se narednih godina iselile kapetanske obitelji: »Jakov Sučić, prvi kapetan, podigao je kuću na prostoru jug-zapad, gdje i danas stoji nedaleko lijevog tornja današnje crkve«, navodi Paškal Cvekan. Evo tek nekoliko podataka o povijesnoj ličnosti koju autor spominje kao graditelja kuće pokraj crkve. Kapetan Jakov Sučić je slavna ličnost subotičke povijesti, rođen je u Subotici i među prvima upisan u tek ustrojenu matičnu knjigu krštenih (1688. godine); sin je prvog kapetana Luke. Postoje pojedinačne zabilješke o njegovim uspjesima na ratištima u tada burnoj povijesti ne samo ovih krajeva, ali ne postoji kompletan životopis koji bi više osvijetlio njegovu biografiju, ne samo vojnu. Franjevci ga u povijesti nazivaju svojim velikim dobročiniteljem i prvim predsjednikom Trećeg reda u Subotici. Povelja o statusu komorske varoši Sent Marija (kada ovo mjesto dobija status varoši s civilnim tijelima i upravom, umjesto dotadašnje vojne) potpisana je u Pragu u svibnju 1743. godine, a Jakov je umro svega nekoliko mjeseci kasnije. Sahranjen je u kripti crkve sv. Mihovila. Dvije godine potom, 1746., umrla su i tri njegova sina: Petar, Pavao i Jakov. Obiteljsku lozu nastavio je najmlađi sin…
Podatak koji navodi Paškal Cvekan o nastanku i vlasniku Najstarije kuće, na osnovu zapisa u arhivi Franjevačke rezidencije, vjerojatno je jedini, stoga zanimljiv i za dodatna stručna proučavanja o povijesti građevine koja je danas spomenik kulture.
Ne zna se koliko je dugo ova kuća ostala u vlasništvu obitelji Sučić, niti kada je i zašto stekla nove vlasnike. Uzgred, Sučići su u to vrijeme uvažena obitelj i imena članova ove, tada još velike familije, na vlasničkim su listovima i na drugim lokacijama u samom centru grada.
Kuća dobija nove vlasnike
Na planu regulacije grada iz 1799. godine Najstarija kuća postoji, ucrtana je pod brojem 5, i u posjedu je Mihálya Vermesa na velikoj parceli između crkve i današnje Ulice Dimitrija Tucovića. Objekte koji se danas nalaze na ovom potezu, i koji su okrenuti ka Trgu Republike, upravo će izgraditi ova obitelj, ali kasnije, u devetnaestom stoljeću. U studiji koju je Međuopćinski zavod za zaštitu spomenika kulture izradio 1991. godine, uspoređujući dostupne katastarske knjige i karte grada, promjena na Najstarijoj kući zapažena je u periodu između 1799. i 1837. godine. Najstarija kuća je u to vrijeme proširena i dobila je današnji izgled u obliku slova »U«.
Glavni ulaz u kompleks Najstarije kuće nekada je bio okrenut prema crkvi sv. Mihovila, što je ustanovljeno u stručnim istraživanjima. Iako je glavni ulaz vremenom zazidan, vjerojatno početkom dvadesetog stoljeća, a na tom mjestu na fasadi postavljen prozor, ostao je vidljiv otisak grba koji se nekada nalazio iznad glavnog ulaza.
Time se vraćamo pitanju s početka teksta u prvom nastavku: čiji se grb nalazio na fasadi – obitelji Sučić ili Vermes?
Kada se povijest Najstarije kuće postavi kronološki, odgovor je znatno jednostavniji. Glavni ulaz bio je otvoren na objektu koji je naknadno, u devetnaestom stoljeću, dograđen na izvornu kuću kapetana Sučića, prema zamisli novih vlasnika, obitelji Vermes. Obitelj Vermes je svoju kuću označila grbom, postavljajući ga iznad glavnog ulaza.
U dvadesetom stoljeću, nakon što je objekt nacionaliziran i podijeljen na više stanova, cjelokupan kompleks je vremenom potpuno ruiniran. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća čak je i opstanak došao pod znak pitanja, zbog najavljenih planova u regulaciji grada. Stručnjaci upućeni u povijesnu i kulturnu baštinu uspjeli su kompleks spasiti. Ovo je, u suštini, malo riječi za duga i uporna zalaganja zaljubljenika i poznavalaca baštine, za očuvanje povijesnog naslijeđa – čak i od rušenja. Da, doista je prije četrdesetak godina bilo prijedloga o rušenju oronulog kompleksa. Prevagu je, ipak, odnio zaštitarski aspekt.
S trošne fasade grb je prije već bio skinut i radi zaštite premješten u prostorije Gradskog muzeja, koji se u to vrijeme nalazio u Raich-lovoj palači. Nakon što je Muzej preseljen, a 1969. godine u palači otvorena Suvremena galerija, grb je ostao na istom mjestu, na zidu izložbene sale na katu. Usporedbom povijesnih podataka i fotografija o obiteljskim grbovima, ova priča dobija svoj epilog: na zidu Suvremene galerije u Raichlovoj palači čuva se grb obitelji Vermes, koji potječe s Najstarije kuće u Subotici.
Katarina Korponaić
