Natjecanje u pucanu bičevima i ove godine okupilo je veliki broj posjetitelja, što natjecatelja, što onih koji su promatrajući sa strane brojali čiji će švigar bolje i više puta puknuti. Imali su što brojati budući da se ove godine u ovoj skoro zaboravljenoj vještini natjecalo njih 42, i to od 7 do 77 godina (a možda i više). 
Ono što je specifično za ovaj događaj jest da je iz godine u godinu sve više natjecatelja, a samim time i posjetitelja. Uz zabavu i razgovor, te brojanje iskusnih članova žirija došlo se i do onih najboljih. Natjecatelji su imali prilike pokazati koliko puta mogu puknuti bičem u 30 sekundi za odrasle i 20 sekundi za djecu.
U kategoriji do 10 godina prvo mjesto je osvojio Ivo Miković, drugo Filip Šarčević, a treće Lazar Matković. Prvo mjesto u sljedećoj kategoriji, od 10 godina, pripalo je Marijanu Tonkoviću, drugo Mariu Kujundžiću, a treće Pavlu Tumbasu. U ove dvije kategorije bilo je ukupno 22 natjecatelja, među kojima i dvije curice, što je dobar pokazatelj da vještina pucanja bičem neće skoro izumrijeti. 
Ovoga puta učenik je bio bolji od učitelja. Naime, pobjednik u kategoriji do 10 godina Ivo Miković je uz pomoć svog vršnjaka Filipa Šarčevića naučio pucati bičem. 
»Filip me je učio pucati bičem. Prvo sam pucao skupa s njim, a kasnije sam i sam vježbao. To mi je baš zanimljivo, ali s obzirom na to da živimo u gradu mojim susjedima baš i nije«, kaže kroz smijeh Ivo. 
Kada je vježbanje u pitanju, Marijan Tonković je u prednosti budući da živi u Đurđinu. 
»Bičem sam počeo pucati kada sam imao šest godina, a sada imam punih deset. Moj ujak Nikola Gabrić mi je pomogao napraviti bič, a onda sam isprobavao tehniku kako bič najbolje puca«, kaže Marijan i pojašnjava da je bilo situacija da je umjesto da pukne švigar, bič puknuo po njegovim nogama, leđima, a to, kako je rekao, »dobro peče«.  
Kada su u pitanju odrasli sudionici, mogli su se natjecati u dvije discipline: u simplom i duplom pucanju bičem. U kategoriji odraslih u simplom pucanju prvo mjesto pripalo je sedamnaestogodišnjem Borisu Radakoviću, dok je drugo mjesto osvojio Slavko Lulić i treće Jakov Ivanković Radak.
»Drugi puta sam na natjecanju, no nisam se stigao puno pripremati, došao sam u varijanti sve ili ništa. Zainteresiralo me je ovo natjecanje i odlučio sam napraviti sebi bič. Njime sam naučio pucati, a kasnije sam dorađivao dužinu, težinu... Promatrajući druge, isprobavao sam tehniku i način kako pucati bičem, a kada se jednom nauči, rekao bih da je sve ostalo stvar prakse«, kaže Boris Radaković. 
Prvo mjesto u duplom pucnju pripalo je Željku Šarčeviću, drugo Stipanu Kujundžiću i treće Antunu Kudliku, a natjecateljski dio Šarčevića i Kujundžića pretvorio se u performans koji je nagrađen ovacijama prisutnih. 
»Još ko dite sam naučio pucat bičom i mislim da ne prođe dan da bar koji put ne opalim. Došo sam bez obaveze, podržat ovaj događaj i nisam se nado ovom rezultatu«, kaže Šarčević i pojašnjava da nije svejedno kakvim se bičem puca: »Staro nepisano pravilo je da bič triba bit dugačak onoliko koliko je čovik visok. Ako je zdravo dugačak bič, onda je spor, a ne smi bit ni priviše kratak. Moram kazat da je lipo bilo večeras, mislio sam da ovo moje zanimanje polagano izumire, a sad vidim da ima puno mladi i dice, a to mi je posebno drago«, kaže Šarčević. 
Natjecanje u pucanju bičevima održano je 17. srpnja na njivi pokraj crkve u Đurđinu, a organizator je UBH Dužijanca. Svi sudionici natjecanja dobili su zahvalnice za sudjelovanje, a djeca su dodatno dobila i medalje. Prvi u sve četiri kategorije osvojili su i pokale, dok su prvih troje u najmlađoj kategoriji dobili i nove bičeve koji su dar vlč. Dražena Dulića. 
Za sve okupljene bilo je pripremljeno ono što i dolikuje ovome natjecanju: »mašćom kruva«, a druženje je nakon natjecanja nastavljeno uz kuhani grah. 
Ž. V.