Ovo ljeto baš je čudno! Tropske vrućine, potom pljuskovi, pa velika vlažnost zraka, kao da smo u tropskim krajevima; u drugim dijelovima Europe iznenadne poplave, zbog velike količine padalina, stotine mrtvih u Njemačkoj, u Sibiru toplije nego u Europi, šume gore na sve strane itd. Možda netko ne vjeruje, ali ja sam uvjeren da polako ali sigurno doživljavamo promjenu klime. Ima za nas penzionere, osim raznih varijanti kovida, i drugih nedaća zahvaljuljući gospodinu Grahamu Bellu (pronalazač telefona, 1876.). Moram priznati da sam u životu često spominjao njegovu škotsku majku (mada nije kriva) u vrlo negativnom kontekstu, najčešće kada me telefon budio u nevrijeme, npr. noću. Uvijek sam doživio stresove, strahujući da se nekom iz moje familije nije dogodila neka nesreća. Uvijek mi je pao kamen sa srca kada se ispostavilo da je pogrešan poziv. Naravno, sada već postoje i »pametni telefoni« koji prikazuju tko zove, pa čovjek može slobodno ne dići slušalicu. Tehnika je unaprijeđena s mobitelima tako da ako ima dometa i u najmanjoj prostoriji kuće ili stana, mogu vas pronaći. Naravno, ako ste ponijeli spravicu sa sobom. Pametna mašinica uredno zabilježi tko vas je zvao, pa ako želite možete se javiti dotičnoj osobi. Broj mobitela na neki način možete »sakriti« tako što vaš broj nećete dijeliti svima. Fiksni broj, osim ako to niste osobno tražili, dostupan je svima, zahvaljuljući telefonskom imeniku. Tu sad stižem do teme o kojoj želim pisati. Posljednjih godina razne organizacije »zlorabe« ove imenike.

Ima li u vašoj kući penzionera?

Zvoni telefon. Ako stignem do njega, javim se i s druge strane najčešće se javlja ugodni ženski glas, predstavi se samo imenom i kaže: »Dobar dan, na telefonu je Aleksandra, recite, molim Vas, ima li u vašoj porodici nekog penzionera?«. Već iz iskustva znam, ako odgovorim potvrdno, počinje »telefonski marketig« obrada, da kupim to i to, za umirovljenike se daje specijalni popust, može i na rate itd. U drugim prilikama vrše neko ispitivanje javnog mnijenja u stilu: »što mislim o toj i toj partiji, ili hoću li izaći na glasanje, za koga ću glasati«. Najčešće mi ime Agencije nije poznato ili na moje pitanje koja je dobijem nerazumljivi odgovor. Poučen ovakvim iskustvima, najčešće slažem:ۛ »Ovdje nema penzionera« ili ako sam malo agresivnijeg raspoloženja, postavim pitanje: »Što mi želite prodati?«. Ako dobijem neki odgovor, kažem: »Hvala, nisam zainteresiran« i prekinem liniju, ali najčešće to uradi onaj tko je zvao. Suvremeni marketig bazira se na sociološkim istraživanjima, popisu stanovništa i podatcima prikupljenim na razne načine. Htio-ne htio, sve više sam primoran gledati reklame. Najveće ciljne grupe su djeca, mlade i starije žene i naravno umirovljenici. Sjećam se reklame koja agitira da umirovljenici dignu kredit da bi unucima mogli kupiti sve što oni žele. Možda je nekad popularna pjesmica Tata, kupi mi auto bila preteča ove i sličnih reklama. Nisu samo prodavačima interesantne grupe umirovljenici, tu su i političari.

Zašto umirovljenici?

Prije svega zbog demografske slike, ne samo naše zemlje nego i Europe. Europa, pa i naša država, postaje sve starija. Ovo nameće velike novčane obveze Vladi. Istina, prosječne mirovine su niske, ali se bar isplaćuju redovito. Mislim sigurno do izbora sljedeće godine. Postoji problem: kako prolaze godine ova populacija počinje imati sve više zdravstvenih tegoba. Kako jedan cinik veli: »Čovjek je dizajniran da živi šezdeset godina, nakon toga se mašina počinje habati«. Mašina zvana »zdravstvena zaštita« također se troši. Sada je sve koncentrirano na obuzdavanje pandemije, a što je s drugim uslugama? Tu ima bezbroj problema, neki mjesecima čekaju na neke male rutinske intervencije, osim ako imaju novac, i to rješavaju »privatno«. Svi moji poznanici štede, ako mogu, za »crne dane« što znači plaćanje u gotovini za hitno liječenje. Tu se otvara prostor za »telefonski i TV marketing«. Elektronske reklame nude razne tablete, kreme čudesnih sposobnosti; nakon par tableta ponovo ćete se kretati kao da ste mladi, nestat će bolovi u leđima itd. Telefonsko uvjeravanje često je mnogo lukavije. Pozove vas osoba i predstavi se kao suradnica recimo »instituta za reumatologiju«, oni u suradnji s Ministarstvom zdravlja organiziraju pomoć umirovljenicima: prodaju jastuke, prekrivače koji olakšavaju reumatske tegobe, i sve to po povoljim cijenama i na višemjesečni kredit! Naravno, dotična dama i institut obično nisu u vezi. Po mitu Odiseja su vezali za jarbol kako bi mogao odoljeti pjevanju sirena. Kako ćemo odoljeti mi »penzosi«, tko će nas vezati?