Intervju

Dr. Mohamed Badawi poznat je mnogim subotičkim roditeljima koji svoje najmlađe vode kod njega. Pedijatar, koji preko 20 godina radi u svojoj obiteljskoj poliklinici, skupa sa suprugom, sinom i kćerkom. U Srbiju je došao 1970. godine na studij medicine, a od tada je s obitelji živio tu i u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok se s otvaranjem poliklinike Badawi nije skrasio u Subotici. Dr. Badawi je Palestinac iz Sirije. Najmlađi od šestero braće i sestara, svake je godine posjećivao obitelj u Damasku. Sve do 2011. godine, kada je u Siriji započeo građanski rat. Od tada ne ide, a ovdje pomaže izbjeglicama iz njegove zemlje kojima je liječnička pomoć potrebna na putu. 

 

 

HR: Vaša je obitelj i dalje u Siriji? Ili su uspjeli otići, odnosno pobjeći od rata? 

Ja sam Palestinac koji je živio u Siriji, točnije rođen sam u Siriji. Izbjeglica sam od 1949. godine kada smo izašli, odnosno kad smo istjerani iz Palestine. Moja je mama bila trudna sa mnom i rodio sam se u Siriji. Iako sam Palestinac, osjećam se kao Sirijac. Svi moji, cijela obitelj i šira familija bili su u Siriji. Tamo sam se školovao do kraja gimnazije, kada sam došao ovamo 1970. godine i od tada sam tu, ali sam svake godine išao u Siriju skupa sa suprugom sve dok nažalost nisu počeli neredi tamo, do 2011. Od tada nisam išao. U mojoj je obitelji bilo šestero djece, četiri brata i dvije sestre, a ja sam najmlađi. Moja su braća i sestre živjeli većinom u Siriji, a njihova su djeca u inozemstvu – u Emiratima, Švedskoj, Njemačkoj. Sada su svi izašli. U tome je i sreća, jer su stariji pa su otišli kod djece, svatko kod svoje. Legalnim putevima, ne ovako. Oni su stari, ne bi mogli ni izdržati ovaj put. Vidim ovdje ljude, dolaze mi pacijenti, pomažem im koliko mogu. Naravno i evidentiram njihov dolazak kod mene. 

 

Tatjana Ljubić

 

Opširnije u tiskanom izdanju