Možda nije klasični muzej u Hrvatskoj, ali je najstariji spomenik vrtnoj arhitekturi. Trsteno je maleno primorsko mjesto, udaljeno 19 km od Dubrovnika, poznato po prirodnoj ljepoti i 500 godina starim spomenicima prirode – gigantskim azijskim platanima. 
Ovaj spomenik prirode objedinjuje nekoliko cjelina: renesansni park s ljetnikovcem, neoromanički park s kraja 19. i početka 20. stoljeća, stari maslinik i prirodnu vegetaciju šume i makije s priobalnim stijenama. U okviru kompleksa arboretuma nalaze se i kapela svetog Jeronima iz 17. stoljeća, stara mlinica za masline, akvadukt iz 15. stoljeća i barokna fontana s rimskim bogom Neptunom i nimfama, sagrađena 1736. godine. S bogatim biljnim fondom koji čini 465 uzgojenih i 510 samoniklih vrsta, Arboretum Trsteno predstavlja pravu malu zelenu oazu.

Osnutak Arboretuma Trsteno

O ovomu spomeniku prirode razgovarali smo s Ivanom Šimićem, Dubrovčaninom koji je na Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za studij vrtlarstvo i oblikovanje pejzaža završio 2000. godine. Doktorirao je na istom fakultetu 2018. godine s disertacijom pod naslovom »Stanje ishranjenosti biljaka tipičnih za renesansu kao podloga za revitalizaciju Arboretuma Trsteno«. Od 2005. godine do danas radi u Arboretumu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Trstenom na radnom mjestu stručnog suradnika i upravitelja. Član je Hrvatske komore arhitekata i ovlašteni krajobrazni arhitekt.
»Arboretum Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti nalazi se u naselju Trsteno, koje je smješteno uz Jadransku magistralu, dvadesetak kilometara sjeverozapadno od Dubrovnika. Trsteno se nalazi u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a upravno pripada Gradu Dubrovniku. U naselju živi dvjestotinjak ljudi. Nastanjeno je od prapovijesti, a od 1399. u sastavu je Dubrovačke Republike«, kaže Šimić i navodi kako se naselje smjestilo u uskom obalnom pojasu između visokih brda i mora. 
»Izvori vode, bujna vegetacija i lijepa priroda u bližem i daljem okruženju čine Trsteno lijepim mjestom dubrovačkog primorja, odakle se pružaju slikoviti vidici na Elafitske otoke i more. U naselju, podno Arboretuma, malena je lučica koja omogućuje brzu morsku povezanost s Dubrovnikom i obližnjim otocima. Azijski platani nalaze se uz magistralnu cestu. Ta dva gorostasna stabla ubrajaju se među najveće platane u Europi. Platani su u nadležnosti Javne ustanove za upravljanje zaštićenim prirodnim vrijednostima na području Dubrovačko-neretvanske županije. Stari su oko 500 godina«, kaže Šimić i ističe kako je Arboretum Trsteno najvažnija arhitektonsko-pejzažna cjelina jadranske Hrvatske iz starijih povijesnih razdoblja koja svjedoči o ladanjskoj kulturi života hrvatskog plemstva u razdoblju kasnog feudalizma. 
»Ljetnikovac s vrijednim inventarom, perivoj s obilježjima arboretuma, povijesne građevine i perivojna oprema – sve to čini izuzetnu spomeničku cjelinu – ne samo u razmjerima dubrovačke kulture ladanja nego i cjelokupne hrvatske kulturne baštine. Arboretum Trsteno Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, smješten u naselju Trsteno, jedna je od Akademijinih jedinica. Od ukupno 27 znanstvenih jedinica i 7 muzejsko-galerijskih jedinica u sastavu Akademije, Arboretum je poseban zbog više obilježja – znanstvenih, kulturno-galerijskih, nastavnih, edukacijskih i turističkih. Arboretum je osnovan 1948. godine na prostoru i na podlozi povijesnoga ladanjskog posjeda dubrovačke plemićke obitelji Gučetić-Gozze. Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti ladanjska cjelina dodijeljena je 1948. godine, kada je i zaštićena. Arboretum Trsteno posjeduje svojstva kulturnoga dobra i spomenika parkovne arhitekture. Zato je zaštićen na temelju dvaju zakona – Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara i Zakona o zaštiti prirode. Prema Zakonu o zaštiti prirode, zaštitu i upravljanje Arboretumom nastavlja provoditi Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti.«

Prirodna obilježja

S Ivanom Šimićem razgovarali smo koje cjeline ovaj park prirode objedinjuje i o prirodnim obilježjima parka.
»Na 25,61 ha površine Arboretum se sastoji od graditeljskoga sklopa ljetnikovca s pomoćnim zgradama te od pejzažnih površina koje čine renesansno-barokni perivoj uz ljetnikovac s fontanom i akvaduktom, neoromantični perivoj s početka 20. stoljeća na Drvarici, maslinik, nasadi agruma i palmi te raznolika prirodna vegetacija šume i makije. Aktivnosti u Arboretumu na 25,61 ha površine provode se u pet različitih prostornih i pejzažnih cjelina, a to su: renesansno-barokni perivoji zgrade ljetnikovca, romantični perivoj na Drvarici iz 19. stoljeća, dodirni pojas renesansno-baroknog perivoja, povijesni maslinik i pejzažne površine prirodne vegetacije», kaže Šimić i pojašnjava kako od renesansnih početaka pa do suvremenoga doba današnji prostor Arboretuma Trsteno obilježava prirodna i kulturna sastavnica.
»Prirodni dio Arboretuma prepoznajemo po prirodnoj i kultiviranoj vegetaciji, a kulturni dio po perivojima i građevinama. U međusobnoj isprepletenosti obje sastavnice pokazuju »kako je čovjek usavršio divlju prirodu« i postigao skladan, ugodan i kulturno-povijesno vrijedan ambijent. Unatoč potresima, požarima i ratovima te nikad dovoljnoj količini novca za temeljitu obnovu i uzorno održavanje, pet stoljeća stari ladanjski sklop s obilježjima arboretuma uspio se održati. U mjestopisnom pogledu najveći dio Arboretuma smješten je na zaravni, gdje se nalaze renesansno-barokni perivoj s ljetnikovcem i pratećim građevinama, historicistički perivoj na Drvarici, maslinik, prirodna šuma medunca i površine za šumarske pokuse na mjestu nekadašnjega vinograda. Do mora se spušta vrlo strm, stjenovit teren. Uz istočnu granicu Arboretuma, kao i njegovim središnjim dijelom, teče potok. Biljnogeografski Trsteno leži na južnom području eumediteranske vegetacijske zone mediteransko-litoralnog vegetacijskog pojasa mediteranske vegetacijske regije. Na tom se području razvija mješovita šuma hrasta crnike i crnoga jasena. Utvrđeno je devet biljnih zajednica veće pokrovnosti i tri fragmentarno razvijene zajednice. Zajednice pripadaju šumskoj, travnjačkoj, korovnoj i ruderalnoj vegetaciji, halofilnoj vegetaciji obalnih grebena te vegetaciji zidova i stijena. Najzastupljenija je šumska vegetacija koja je prije požara 2000. godine prekrivala oko tri četvrtine površine Arboretuma. Novim istraživanjima dendroflore, obavljenima 2018. godine, u Arboretumu je utvrđeno 317 drvenastih svojti, koje pripadaju u 179 različitih rodova iz 82 porodice. U Arboretumu se nalaze i vrijedne zbirke kultivara maslina, agruma, vinove loze, palmi, juka, aloja, kaktusa, bambusa i drvenastih pelargonija«, kaže Šimić.

Perivojno-kulturna obilježja

Podignut u razdoblju 1494. – 1502. godine, perivoj ljetnikovca obitelji Gučetić-Gozze jedini je sačuvani dubrovački perivoj čiji je razvoj u proteklih pet stoljeća tekao evolucijskim rastom. 
»Od jednostavne, ranorenesansne kompozicije u kasnorenesansnoj i baroknoj etapi razvija se izrazita jednoosna koncepcija, koja se kao prepoznatljiva osebujnost zadržala do danas. To ukazuje na odmak od uobičajenog tlocrta dubrovačkog renesansnog perivoja u obliku nepravilne mreže. Jednoosnom kompozicijom Trsteno se izdvaja kao tipološka različitost renesansne dubrovačke perivojne arhitekture. Perivoj u Trstenom bio je jedini na dubrovačkom području gdje se tekuća voda mogla slobodno upotrijebiti za perivoj. Godine 1736. podignuta je barokna fontana s bazenom, velikom špiljom i kipovima iz antičke mitologije. Fontana se opskrbljivala vodom iz potoka preko akvedukta s 14 lukova. U doba kasne renesanse, u drugoj polovici 16. stoljeća, perivoj se širi unutar lovorova gaja i postaje jedno od mjesta intelektualnog života Dubrovnika. U zapadnom dijelu posjeda počinje se 1905. godine podizati novi perivoj, na predjelu zvanom Drvarica, na podlozi dijelom staroga maslinika, a dijelom prirodne vegetacije makije i gariga«, kaže Šimić.
Ladanje je obilježilo hrvatsku povijest od renesansnoga doba. Ljetnikovci na Jadranu, a dvorci u kontinentalnom dijelu Hrvatske, bili su žarišta kulture, umjetnosti i političkog života. Ladanjske su cjeline bile ambijentalni sklopovi ljetnikovca, perivoja, gospodarskih zgrada, vrtova, voćnjaka i obradivih površina te livada, pašnjaka i gajeva. Tako je bilo i u Trstenom.
Zvonko Sarić