Leon Žarko iz Srijemske Mitrovice je trinaestogodišnji pijanist u klasi profesorice Margarite Vujović i trenutačno pohađa peti razred OMŠ Petar Kranjčević. Kao mladi i talentirani umjetnik on postiže velika priznanja i nagrade, kako na domaćim tako i na inozemnim natjecanjima. Redoviti je učenik 6. razreda OŠ Sveti Sava iz Srijemske Mitrovice gdje od 1. razreda pohađa predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Nedavno je održao prvi solistički koncert u svom gradu.
Što nam možeš kazati o svojim počecima, kada si se i zašto odlučio za klavir? 
Otkako znam za sebe glazba je bila dio mene i moje obitelji. Moja rodica je krenula svirati violončelo, stoga me je ona dodatno nadahnula i motivirala da se upišem u glazbenu školu. U početku nisam bio siguran je li klavir za mene, ali me je baš zainteresiralo. Stoga sam odlučio probati. Moja mama je išla u osnovnu glazbenu školu i bavila se solo pjevanjem, pa je uvijek pjevala za mene. 
Koliko puta tjedno ideš u glazbenu školu i uspijevaš li uskladiti obveze s redovitom školom?                  
U glazbenu školu idem dva puta na redovite sate solfeđa, koji se dobijaju pored instrumenta. Sate glasovira imam četiri do pet puta tjedno. Sve je dobro sinkronizirano s redovitom školom i sve uspijem postići.
Koje nagrade i natjecanja su ti najdraža i što bi istaknuo? 
Sudjelovao sam na mnogim natjecanjima i manifestacijama. Neka od njih na kojima sam osvojio prvo mjesto su Međunarodno natjecanje Festival slavenske glazbe i Republičko natjecanje klavira, Međunarodno natjecanje mladih pijanista. Posebno mjesto u mom srcu ima Sirmium music fest, koje je bilo moje prvo natjecanje u mom rodnom gradu gdje sam također osvojio prvo mjesto. 
Imaš li pored klavira vremena baviti se nekim hobijem? 
U svoje slobodno vrijeme volim čitati romane i igrati video-igre. Koliko slobodnog vremena imam ovisi o tomu spremam li se za natjecanje ili ne kao i od obveza u redovnoj školi. Često se družim i sa svojim školskim prijateljima i prijateljima iz župe. Subotom je vjeronauk tako da se vidim svake subote s njima i nakon vjeronauka se družimo. Naravno, vidimo se i svake nedjelje na svetoj misi. 
Upravo si imao svoj prvi solistički koncert. Što nam možeš kazati o njemu? 
Bio je divan. Stvarno mi je bila čast svirati sugrađanima, prijateljima i svojoj obitelji. To je bio neopisiv događaj koji me je preplavio emocijama, to je događaj koji ću vječno pamtiti. Nastavnica je još prošle godine htjela da imam svoj prvi solistički koncert, ali covid-19 je krenuo i nismo se mogli uopće vidjeti. Solistički koncert ne može svatko imati, tako da je to dostignuće samo po sebi. 
Kakvi su ti ciljevi, planovi za budućnost? 
Za sada planiram upisati srednju glazbenu školu, a zatim glazbenu akademiju. Nakon toga bih volio putovati u inozemstvo. Za sad bih volio glazbeno obrazovanje nastaviti u Moskovskom konzervatoriju. 
Imaš li omiljenog skladatelja? 
Nemam omiljenog skladatelja, već epohu. Obožavam romantizam, djela Chopina i Čajkovskog. Muzikalnost mi je uvijek bila bitnija od tehnike. Chopina sam svirao od početka školovanja, a Čajkovkog sam od skora počeo svirao. 
Što bi preporučio mlađim generacijama koje razmišljaju baviti se glazbom? 
Iz vlastitog iskustva znam da uz naporan i pravilan rad muzika donosi veliku radost i zadovoljstvo. Zapostavljanje obveza je najveća greška koju ljudi prave.
D. Š. i S. D.