Fotografija Nogometnog kluba Dunav, koju objavljujemo uz ovaj tekst, snimljena je 1982. godine, ali klub je osnovan mnogo ranije.
Zapisi kažu da je nogometnu loptu u Monoštor donio Mihajlo Miša Elgec, ugostitelj i trgovac,  dvadesetih godina XX. stoljeća (1926.) kada se i smatra da je osnovan Nogometni klub Dunav. Nogometne utakmice su se oduvijek igrale »na Doli«, a tako je i danas. Budući da je Monoštor okružen vodom, a u ne tako dalekoj prošlosti dok još nisu vode Dunava »odbijene« nasipima od sela, događalo se da se do nogometnog terena, »fodbal paje«, kako su stariji Monoštorci imali običaj reći, zbog nadolazeće vode moralo ići po kukuruzovini koja je slagana u vodu. Klub pored terena nije imao nikakav objekt – prostor gdje bi se nogometaši presvlačili već se presvlačilo na otvorenom, pored terena. U drugoj polovini XX. stoljeća izgrađena je zgrada za klub koja je više puta mijenjala izgled i veličinu. U prvim godinama poslije osnutka nogometaši su bili raznih profesija, bilo je strojobravara, radnika, pintera, obućara, zemljoradnika, trgovaca, pčelara, krojača... pa i učenika. Svi nogometaši bili su stanovnici Monoštora dok to danas više nije tako. Klub je imao i svoje navijače, te se na utakmicama skupljalo i do njih dvijestotinjak. Gledajući povijest događanja u nogometu glede financija, tj. potpore nogometnim klubovima, uočit ćemo i neke sličnosti između onoga kako je bilo prije i kako je danas jer uvijek su klubovi tražili pomoć za svoje djelovanje van institucija države, pa su se vjerojatno i svaki ponaosob snalazili kako je tko umio. Klub je imao i svoj orkestar koji svira na zabavama, prelima, susretima, a prihod je išao u financiranje kluba. Može se reći da su dobrim dijelom članovi orkestra bili i nogometaši kluba. Na početku rada Dunav su vodili Ivan Periškić (bilježnik) i Ivan Forgić (službenik). Na radost nogometaša, a i publike, Joca Šimunov kupuje mreže za kapije-golove te postaje predsjednik kluba. Klub se također i natjecao, te su na utakmice odlazili u Sombor, Bezdan, Kupusinu, Kolut, Bačku Topolu, Pačir, Batinu, Kotlinu, Zmajevac... U drugoj polovini prošlog stoljeća klub se na neki način »seli« u kavanu Dunav, koja se nalazi u centru sela preko puta crkve. U ovoj kavani organizira igranke i balove  na kojima prodaje ulaznice te na taj način stiče prihod. Klub je ugovarao orkestre koji će svirati i brinuo se na neki način i o kvaliteti i vrsti muzike koja će se slušati i na koju će se plesati. U dvorištu kavane imali su svoju prostoriju u kojoj su se presvlačili te odatle odlazili trkom na utakmicu. Teren je od centra udaljen petstotinjak metara, i to je obično bio i neki vid zagrijavanja pred utakmicu. Poslije utakmice obično su se u kavani nogometaši osvježavali konzumiranjem pića. U svojim počecima sve do pojave automobila-autobusa na natjecanja-utakmice nogometaši su koristili kao prijevozna sredstva bicikle, čamce, zaprežna vozila i vlak. Čak se i kombiniralo. Novije vrijeme donijelo je i više komoditeta u prijevozu. U svojoj povijesti nogometni klub je više puta mijenjao ime. Poslije prvog imena Dunav pojavljuju se još i Građanski i Grom nakon kojih se ponovo vraća na staro – prvo ime. Klub je nastupao u u Bačkoj ligi, što je njegov najveći uspjeh što se tiče natjecanja. Tada je utakmice promatralo i do tisuću gledatelja. 
Željko Šeremešić