Slušajući priče da selo umire, da je u njemu vjere sve manje, da nema mladomisnika već četrdeset pet godina, čovjek se zamisli, zabrine, te si postavi pitanje: »Hoćemo li ikada u budućnosti, bližoj ili daljoj imati osobu koja će se odvažiti, koja će osjetiti potrebu, čuti i prihvatiti Božji poziv? Hoćemo li kao zajednica biti bliži Bogu?«. Stariji ljudi sjećaju se mlade mise mons. Marka Forgića i sa sjetom gledajući u nebo zazivali su »novu« mladu misu. Pastira za kojim duša sela žudi. U nadi da ćemo kao zajednica bar kroz mladomisnika, Božjeg pastira biti bliži Bogu. 
U nedjelju, 11. srpnja, radovalo se selo. I veliki i mali veselili su se mladoj misi koju je svečano proslavio mladomisnik vlč. Damjan Pašić u mjesnoj crkvi sv. Petra i Pavla u Monoštoru. Nakon »suše« duge skoro pola stoljeća nema snažnije poruke za iscrpljeno u svakom pogledu, a možda najviše duhovno gladno i žedno pučanstvo Monoštora i cijele naše kršćanske zajednice. Pred prepunom crkvom, u svečanoj atmosferi uz krasno pjevanje i sviranje započeo je svoj svećenički put. Prisutnima je priređen recital koji je izvelo desetak djece, a govorili su pjesme Ivana Pašića. Najzad, Damjan ne dolazi s velikim molbama. On samo želi biti blizu svakoga čovjeka, pozvan od Gospodina. 
»Svi skupa stojimo iza Damjanovih krhkih, ljudskih leđa, iza njegove sjene, glasa... Čitavo nebo stoji iza tebe na tvom budućem putu«, rekla je u obraćanju u ime KUDH-a Bodrog Anita Đipanov-Marijanović. 
Damjanova učiteljica Margita Paštrović istakla je kako je Damjan bio »lovac na petice«. Uvijek se isticao ozbiljnošću, mirnoćom, vrijednošću i odgovornošću. O Damjanu i njegovom životu govorili su mnogi, a među ostalim mons. Forgić je istaknuo kako je Monoštor najzad dočekao mladomisnika, da je s dodatnom snagom, voljom i željom i pored narušenog zdravlja došao na ovu misu. Također, on je naglasio kako je Monoštor u prošlom stoljeću zaredio sedam svećenika, te da se tradicija treba nastaviti. Župnik vlč. Goran Vilov je Damjanovu borbenost i vjerovanje naveo kao povod i razlog uspjeha. Na kraju se prisutnima obratio mladomisnik zahvalivši napose svojoj obitelji, te kumovima, obitelji Kolar, te svima koji su ga podržavali na njegovom putu ka svećeništvu. 
Ž. Š