Crkva sv. Mihovila Arkanđela sa samostanom i Najstarija kuća pokraj nje (Trg cara Jovana Nenada 11) izuzetno su važne točke u subotičkoj povijesti. Ovdje se nalazila utvrda (tvrđa) izgrađena 1470. godine, o čijem izgledu iz daleke prošlosti nema preciznih skica i crteža, osim što postoji tlocrt kaštela iz 1717. godine s tumačenjem prikazanog prostora koje je dao arhivist Gašpar Ulmer (Pro memoria, broj 5, 15. travanj 1988. godine) i pojedini rijetki opisi iz osamnaestog stoljeća. Prema raspoloživim saznanjima, 1991. godine napravljena je maketa utvrde koja je do prvih desetljeća osamnaestog stoljeća dominirala naseljem, današnjim dijelom najuže gradske jezgre, a ona se čuva u Gradskom muzeju Subotica.
Na mjestu tvrđe između 1729. i 1736. godine izgrađena je crkva, na temeljima i zidovima prethodne građevine, što je, također, zanimljiva priča iz duboke povijesti Subotice. Katovi subotičkog kaštela – kule su porušeni, zidovi su preobličeni, a dijelovi južne kule postali su sastavni dio desnog crkvenog tornja kroz koji se danas ulazi u samostan. Crkva sv. Mihovila Arkanđela dugo je imala samo jedan toranj, a današnji izgled poprimila je 1907. godine, kada je podignut i lijevi zvonik. Samostan je građen u etapama, od 1735. do 1767. godine. I pored niza zanimljivih podataka o nastanku i razvoju Franjevačke rezidencije u Subotici, u sklopu koje su crkva i samostan, u centru pozornosti retrospektive povijesnih događanja prije 300 godina, ovoga puta je Najstarija kuća.
Sačuvana Najstarija kuća
Negdje u vrijeme izgradnje crkve i samostana, a svakako do polovice osamnaestog stoljeća, napravljena je i Najstarija kuća, stambeni građanski objekt koji je sačuvan do danas, s tim što je nekada davno naknadno proširen i dograđen. Najstariji dio ovog kompleksa, dakle Najstarija kuća, napravljena je od crvenih opeka i kamena, vjerojatno graditeljskog materijala utvrde, što je ustanovljeno u istraživanjima prije nekoliko desetljeća, kada je objekt zaštićen, djelomično rekonstruiran i predložene mjere dalje revitalizacije. Prije petnaestak godina u restauraciji, na fasadi Najstarije kuće istaknut je autentičan materijal od kojega je sagrađena, ostavljanjem otvora na zidovima kroz koje se vidi.
Na ovu zanimljivu priču iz daleke povijesti našeg grada podsjetio je poznati subotički arhitekt mr. Ante Rudinski u šetnji pokraj kompleksa Najstarija kuća, kojim se više puta bavio u svojoj karijeri, ukazujući na jedan malo znani detalj s nekadašnje fasade. Naime, glavni ulaz u ovaj stambeni kompleks u vrijeme kojega se mi, suvremenici, ne sjećamo, bio je postavljen prema crkvi. Između crkve i kuće je postojao put (slijepa ulica do zidane ograde vrta samostana), kojeg već dugo nema, nego je na tom mjestu mali park orubljen ogradom od kovanog željeza. Stoga nekadašnji glavni ulaz u kuću u prolazu Trgom cara Jovana Nenada nama danas nije vidljiv, osim s podesta ispred crkve. Taj je ulaz davno zazidan, u vrijeme dok objekt nije bio pod zaštitom, i postavljen je prozor.
Time, ipak, nisu nestali tragovi nekadašnjeg izgleda objekta. Naime, iznad tog prvotnog ulaza u kuću, u prošlosti je postojao grb – pokazuje i dokumentira fotografijama mr. Ante Rudinski. Mjesto grba vidjelo se na zidu kao otisak, na fotografijama Zavoda za urbanizam iz 1978. godine. Do nastanka tih fotografija grb je već bio pomaknut, vjerojatno šezdesetih godina, kako bi se sačuvao, jer je tada kuća bila u lošem stanju. Za ovaj interesantan detalj koji se nalazio na istočnoj fasadi Najstarije kuće, doista se malo zna u javnosti, a pogotovo o podatcima tko je postavio grb i čiju je obitelj predstavljao. Bit će u nastavku riječi i o tome.
U posljednjoj rekonstrukciji zgrade glavni ulaz je, ipak, obilježen na fasadi, što se uočava na priloženoj fotografiji, a vraćeni su i pilastri s obje strane ulaza.
Kada je prije šezdesetak godina grb s ruinirane Najstarije kuće skinut s fasade, smješten je na zid u tadašnjem prostoru Gradskog muzeja. Gradski muzej se u to vrijeme nalazio u Raichlovoj palači, poslije je preseljen, a u palači je 1969. godine otvorena Suvremena galerija.
Na zidu izložbene dvorane na katu odista na zidu postoji grb. Tu je ostao nakon davnog iseljenja Muzeja iz ovog prostora. No, grb ne čini dio izložbene postavke nego je dio ambijenta palače, iako uistinu pripada povijesti druge kuće. Važno je što je sačuvan, a nije se urušio i polomio kao što su neki dijelovi Najstarije kuće, dok je bila u trošnom stanju.
Temelji grada
Obiteljski grb u Galeriji pripada povijesti Najstarije građanske kuće, a njena povijest potječe još iz prve polovice osamnaestog stoljeća i vodi nas u same temelje nastanka grada, u vrijeme prije uspostavljanja gradske civilne vlasti (1743. godine), dok je ovaj teritorij bio Vojni šanac Sabatka. Naši preci su na prijelazu iz sedamnaestog u osamnaesto stoljeće vrlo teško živjeli; uzdizala se samo jedna vojna utvrda okružena šančevima, močvarama i skromnim nastambama, uz stalnu prijetnju od napada. Narod je mnogo puta bježao u šume i močvare pred osmanlijskom vojskom koja je još uvijek povremeno upadala preko Tise. Prvi zapovjednik subotičke tvrđave u ratovima opustošenom naselju bio je čuveni kapetan Luka Sučić, na koga je narod čuvao uspomenu u legendama i pjesmama. I njegov sin Jakov, rođen u Subotici i među prvima upisan u matičnu knjigu krštenih 1688. godine, u svojoj odrasloj dobi postao je kapetan u Vojnom šancu Sabatka, što je desetljećima podrazumijevalo najvišu vojnu, pa i upravnu vlast, sve do 1743. godine kada je naselje iz dotadašnjeg vojno-graničarskog statusa posebnom poveljom unaprijeđeno u Kraljevsko-komorsku varoš Sent Marija.
Povijesti obitelji Sučić i Najstarije kuće u najbližoj su vezi, što će se vidjeti iz nastavka koji slijedi.
Katarina Korponaić
