Golovima Morate u 100. i Oyarzabala u 103. minuti prvoga produžetka, Španjolska je, nakon 3:3 u regularnom dijelu susreta, svladala Hrvatsku u osmini finala Europskog nogometnog prvenstva. U najluđem susretu dosadašnjeg dijela natjecanja, na stadionu u Kopenhagenu je doslovno bilo svega, ali je tas sreće na koncu prevagnuo na stranu furije. A mogla se ponoviti ruska bajka...
Hrvatsko srce
Tragikomični autogol mladog Pedrija, koji je gotovo s pola igrališta uputio ne previše tešku loptu svom vrataru Unai Simonu, a ovaj se spetljao prilikom prijema, donio je neočekivanu prednost vatrenima. No, poravnanje je uslijedilo u 38. minuti kada je Sarabia iz odbijanca poslao loptu pod Livakovićevu vratnicu. Jedan dodatni detalj ostat će ubilježen kao veoma važan i presudan prilikom postizanja ovoga gola – Hrvatska se branila s deset igrača jer je napadač Rebić samovoljno odlučio napustiti travnjak i mijenjati kopačke. Sedam minuta prije poluvremena...
Nastavak susreta donio je mnogo bolju igru probuđenih Španjolaca, a kao plod izražene agresivnosti uslijedila su i nova dva pogotka u hrvatskoj mreži. Prvo je Azpilicueta zabio glavom za 2:1, a potom je Torres iskoristio nesmotrenost Gvardiola i povećao na 3:1. I kod ovoga španjolskog gola dogodio se novi bizarni trenutak, jer je mladi hrvatski branič išao po osvježenja čak na polovicu terena i potom kasnio u obrani svoga gola.
Kada je semafor pokazao golemih 3:1 za Španjolsku, samo najvatreniji navijači su vjerovali u čudo i povratak u rezultatsku normalu. Vjerojatno je među njima bio i izbornik Dalić, jer je primoran »situacijom« odlučio u igru baciti sve preostale adute i potpuno se preorijenirati na punu napadačku formaciju. Na travnjak su utrčale pričuve Oršić, Pašalić, Budimir i Brekalo i napravile potpuni preokret.
Samo pet minuta prije regularnog kraja susreta Oršić je ubacio loptu preko gol linije i vratio nadu, a potom je sedam minuta kasnije, u drugoj minuti sučevog vremena, idealno centrirao i Pašalić je glavom donio poravnanje rezultata.
Euforija koja je nastala na tribinama stadiona u Kopenhagenu, ali i u cijeloj Hrvatskoj i njezinoj dijaspori, mogla se usporediti s onom od prije tri godine tijekom ruske bajke na Svjetskom prvenstvu.
Nažalost, slavlje je trajalo svega desetak minuta i Moratinog gola za 4:3
Rezime
U sljedećim danima bit će mnogo oprečnih komentara (ovisno tko kako gleda) na nastup hrvatske nogometne reprezentacije na Europskom prvenstvu. Ali, sagledajmo realno činjenice glede četiri odigrana susreta.
Hrvatska je startala minimalnim porazom (0:1) od Engleske – što se objektivno ne može smatrati nekim velikim neuspjehom, jer je igrala protiv jednog od domaćina na njegovom Wembleyu.
Drugi susret u skupini donio je duel protiv Češke i prvi osvojeni bod (1:1) – bio je to susret u kome je protivniku dosuđen problematičan penal poslije nesmotrenog lakta Lovrena. Vatreni su se vratili golom Perišića i navijestili kako mogu mnogo bolje igrati. Konačno, Češka je senzacionalnom pobjedom protiv Nizozemske (2:0) izborila plasman u četvrtfinale.
Posljednji, treći, susret u kvalifikacijskoj skupini Hrvatska je protiv Škotske (3:1) odigrala najbolje na cijelom turniru. Postignuta su tri pogotka i konačno je momčad funkcionirala i zaigrala kako dolikuje jednom svjetskom viceprvaku. »Nažalost«, treći pogodak na susretu donio je drugo mjesto u skupini i najtežeg mogućeg rivala u osmini finala – Španjolsku. Da je ostalo 2:1, Hrvatska bi igrala protiv Švedske, što je, ruku na srce, mnogo lakši protivnik. Ali...
O četvrtom i posljednjem susretu na Euru smo već mnogo toga napisali, ali dodajmo kako se izostanak Lovrena u obrani (dva žuta kartona) i Perišića u sredini i napadu (pozitivan na koronavirus) itekako osjetio u mnogim dijelovima ovoga neobičnoga susreta. Jer, kada se primi pet pogodaka očevidno nešto nije u redu s obranom. Također, nešto nije u redu ni s izbornikom Dalićem i njegovim procjenama startnih formacija. Očevidno je kako ovaj turnir uopće nije legao Petkoviću i Rebiću, a svejedno su dobivali šansu. S druge strane, Oršić je grupni dio natjecanja presjedio na tribinama, a samo malo vremena koje je dobio za igru iskoristio je na najbolji način – pogotkom i asistencijom. Slična je priča i s Pašalićem i Budimirom koji su u minimalno pruženoj minutaži jasno pokazali kako se u budućnosti na njih mora najozbiljnije računati.
Na koncu evo i izjava nekoliko nogometaša Hrvatske koje će na najbolji način upotpuniti ove novinarske redove.
Luka Modrić, kapetan se osvrnuo na tijek cijeloga susreta:
»Poveli smo iz sretnog gola. Poslije su oni bili bolji, bar prvih 60 minuta. Stajali smo preduboko u našoj polovici i pustili ih da igraju. Kad smo izašli, igrali smo bolje i stvarali više šansi i otud je došlo i izjednačenje, gdje smo pokazali kvalitetu i karakter. Na početku produžetaka imali smo ih na konopcima, nismo uspjeli zabiti iz dvije mrtve šanse. Onda se utakmica preokrenula i nismo imali snage za povratak«.
Mislav Oršić, junak preokreta, komentirao je igru u produžetku:
»Nažalost nismo zabili, to je bilo vrijeme u kojem se lomila utakmica, da smo tada zabili gol, tko zna što bi bilo, sada se moramo okrenuti nekim novim izazovima«.
Nikola Vlašić, napadač, bio je posve iskren:
»Nisam ništa tako doživio. Kad smo zabili ta dva gola za izjednačenje srce veliko kao kuća, ali kad su oni zabili srce mi je doslovno puklo. Tuga neviđena«.
Budućnost
Jeste tuga, jer svaki poraz na velikim natjecanjima posebno boli – osobito kada je postojala šansa za bolji rezultat. Furiozni preokret mogao je dokrajčiti furiju (nadimak Španjolske), ali Kramarić nije bio pribran u mrtvoj šansi na početku prvog produžetka. Tko zna, da je zabio, što bi bilo na kraju.
Nema vremena za tugovanje, jer nastavak kvalifikacija za SP u Kataru je već 1. rujna kada vatrene očekuje gostovanje protiv Rusije. Tri dana kasnije (4. rujna) slijedi gostujući susret protiv Slovačke i konačno 7. rujna Hrvatska je domaćin Sloveniji u Splitu.
Obrisi novih vatrenih su se jasno ucrtali na ovom prvenstvu Europe. Sada ih treba konačno uobličiti za jedno duže razdoblje.
Bez eksperimentiranja i lutanja.
D. P.
